palpal

Gdje nestadoše prkosni Srbi ustanici?

Širom Evrope dešavaju se protesti i borba građana za bolji životni standard i pravednije društvo. Francuski poljoprivrednici su stajskim đubretom iz velikih cisterni isprskali državne institucije nezadovoljni otkupnim cijenama i podsticajima, belgijski u znak protesta prolijevaju mlijeko ulicama, dok su njemački metalci primorali velike kompanije da im dodatno povećaju plate i smanje broj radnih sati..

U Federaciji BiH gotovo svakog mjeseca dešavaju se protesti. Radnici se bore za svoja prava, napadaju vlast, vrše pritisak, a demobilisani borci su blokirali puteve širom Federacije i napravili haos tražeći od federalnog premijera Fadila Novalića da ispuni njihove zahtjeve. Novalić je u stalnim makazama i primoran da čini razne ustupke, nekad stavljajući potpis na običan listić papira, dok naša premijerka bezbrižno diže namete, steže svima kaiš i lupeta o boljem životu, stabilnosti, napretku…

Svi se bune, samo Srbi ćute i trpe, iako su vjerovatno izloženi najvećem pritisku, poniženjima, unutrašnjoj okupaciji i medijskom režimskom zlostavljanju. Okupatorski režim vlada nasiljem i strahom, i svako ko nije dio režimskih struktura je građanin drugog reda. Oni koji se otvoreno suprostavljaju bezumlju, režimu i nasilju izloženi su progonu, pritiscima, a progona nisu pošteđeni ni članovi njihovih porodica. Zastrašivanje ide toliko daleko, da recimo u mom rodnom Trebinju ađutanti Luke Petrovića zastrašuju i prijete konobarima i ljudima koji samo „lajkuju“ povremeno moje tekstove na društvenim mrežama!?
Srbi su se u prošlosti uvijek bunili i ustajali protiv tirana, okupatora i rđave vlasti. Vojvoda Grdan je među prvima digao ustanak protiv Turaka u porobljenoj Evropi kad su Osmanlije bile pred Bečom i na vrhuncu moći. Suvišno je sada nabrajati sve velike bune i ustanke koje smo u prošlosti dizali protiv Austrougara, Turaka, ustaša, Nijemaca, ali i domaćih tirana. Knez Miloš Obrenović je pristao na Sretenjski ustav i povukao se sa vlasti nakon Miletine bune i ustanka srpskih seljaka koji nisu pristali na povećanje nameta, poniženja i hirove bahatog i srebroljubivog kneza.


Pitanje je šta se to događa sa sadašnjom generacijom Srba, i zašto svojim kukavičlukom sramotimo svoje slavne pretke? Zašto smo postali plašljivice koje kleče pred dezerterima, bahatim kukavicama, kriminalcima, ološem i bitangama? Čega se bojimo i šta možemo da izgubimo? Članstvo na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ili minimalac od 400 maraka za robovski rad i kulučenje?

Prije nekoliko godina Dodik je javno zaprijetio borcima VRS da će im ukinuti borački dodatak i invalidnine ako izađu na ulicu i organizuju proteste, i od tada nažalost gotovo da nema nikakvog masovnijeg otpora režimu jer smo bez razloga poklekli i kao narod pokazali veliku slabost! Da imamo malo ponosa i prkosa, već sutradan bi bar jedan korpus demobilisanih boraca bio ispred Palate Republike, a poniženi Dodik bi abdicirao kao knez Miloš pred Miletom Radojkovićem i utekao bi na Kipar ili Rusiju, kao što je Miloš utekao na svoje veliko imanje u Dobrudži, u Rumuniji. Nažalost Dodikove prijetnje i ucjene su prošle nekažnjeno, a nakon toga on je sve snažnije počeo da steže dizgine i kroti pitome odane podanike, koji mazohistički uživaju u patnjama, bolu i poniženjima.


Da su među živima pokojni vojvoda Neđo Vidaković i Rade Radović, kao i druge velike vojskovođe i junaci širom Srpske, siguran sam da Dodikove sramotne prijetnje borcima ne bi prošle nekažnjeno, i da bi koliko sutra kolona neustrašivih krenula ka Banjaluci i digla opšti ustanak. Nažalost najbolji, najčestitiji, najhrabriji i najsposobniji koji su preživjeli rat postradali su u miru, upravo da ne bi pružili otpor bandi i ugrozili njihovu veliku pljačku i otimačinu svega onog što je u ratu krvovo stečeno i odbranjeno.

Sve dok budemo bez ikakvog otpora trpili poniženja, torturu i zlostavljanja, neće nam biti bolje, neće biti oporavka i istinske slobode. Valjda se Srbi opamete i sjete velikog Njegoša koji je davno poručio da je „svijet ovaj tirjan tirjaninu, a kamoli duši blagorodnoj, al tirjanstvu stanut nogom za vrat, privoljeti ga ka poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija“

 

Nebojša Vukanović