palpal

Gdje je potrošeno 8 milijardi od akciza i putarine

autoput.jpg

Gdje je potrošeno 8 milijardi od akciza i putarine

Već mjesecima međunarodna zajednica i brojni domaći političari uporno tvrde da je novo povećanje akciza za gorivo i dodatni namet svim građanima jedini način da se izađe iz teške ekonomske situacije, nastavi gradnja autoputeva te dobiju novi krediti MMF-a i Svjetske banke. Niko nije dao odgovor gdje je utrošena 8 milijardi, koliko je od akciza i putarine prikupljeno samo u poslednjih 10 godina?

Naime u periodu od 2006. do 2016. godine Uprava za indirektne poreze BiH prikupila je 4,83 milijarde maraka na osnovu akciza na naftu i naftne derivate. U istom periodu prikupljeno je i 2,95 milijardi maraka putarine. Samo u prošloj godine od akciza je prikupljeno 506 miliona, a od putarine 359 miliona maraka. Prihodima od akciza i putarine prikupljeno je čak 7,8 milijardi maraka za 10 godina pa se postavlja logično pitanje gdje su i kako potrošene milijarde, i zašto ova ogromna finansijska sredstva nisu iskorištena za gradnju mreže autoputeva, sanaciju postojećih i gradnju novih magistralnih puteva?

U susjednoj Srbiji kilometar gradnje autoputa košta u prosjeku od 2 do 5 miliona evra po kilometru, zavisno da li se gradi u ravnici ili brdovitom terenu sa mnogo tunela, usjeka i mostova. Treba podsjetiti da je druga traka autoputa na dionici od Beške do Novog Sada duga 19,2 kilometara koštala 11 743 000 evra, što znači da je kilometar jedne trake auto-puta kroz Vojvodinu koštao svega 611 000 evra, dok bi pun profil auto-puta koštao 1,2 miliona evra. 2009. godine 110 kilometara autoputa od Novog Sada do Horgoša ugovoreno je za 100 miliona evra, ili manje od milion evra po kilometru, dok je 2011. godine 5,6 kilometara autoputa na teškom terenu od Grdelice do Grabovice ugovoreno za 23,9 miliona ili 4,2 miliona evra po kilometru.

Zbog zidanja cijena i sistemske korupcije, cijena gradnje autoputa u Republici Srpskoj i BiH je najveća u Evropi. Tako je kilometar autoputa Banjaluka – Gradiška, koji je gradila dvorska firma Integral-inženjering Slobodana Stankovića, koštao čak 12 miliona maraka ili 6 miliona evra po kilometru. Početni Ugovor vrijedan 43,5 miliona maraka raznim nezakonitim aneksima povećan je na čak 130 miliona maraka, a uprkos snažnom pritisku javnosti i podnesenim prijavama niko nije odgovarao zbog krađe ogromnih razmjera.

Imajući u vidu da je u susjednoj Srbiji najskuplji kilometar autoputa koštao oko 4 miliona evra po kilometru, dođe se do zaključka da smo samo od akciza i putarine (7,8 milijardi maraka ili oko 4 milijarde evra) u poslednjih 10 godina imali dovoljno novaca za gradnju čak 1000 kilometra novih autoputeva, i tako premrežiti cijelu BiH savremenim saobraćajnicama.

Pored ovih 8 milijardi, od EBRD-a i drugih stranih kreditora uzete su stotine miliona evra kredita za gradnju i sanaciju putne mreže, pa se postavlja logično pitanje gdje su i kako potrošeni silni novci jer je sagrađeno svega stotinjak kilometara autoputeva na nekoliko nepovezanih dionica od Banjaluke prema Gradišci i Prnjavoru, od Sarajeva prema Zenici te od na jugu Hercegovine kratka dionica do Bijače..

Jasno je da se postojećim akcizama prikuplja sasvim dovoljno sredstava za gradnju i sanaciju mreže auto i magistralnih puteva, ali je problem u tome što se u namještenim poslovima i tenderima gubi ogromna količina novaca. Umjesto novog povećanja akcize trebalo bi pronaći i začepiti velike rupe kojima se novac odlijeva u privatne džepove, te mnogo racionalnije i pametnije trošiti milijarde maraka koje se prikupe od putarina, akciza, raznih taksi i poreza.

Nebojša Vukanović