Fićfirić protiv Golijata, spašavanje redova Grigorija

Tišina, muk i nevjerica glasno odzvanjaju Hercegovinom nakon tektonskog poremećaja i smjene Grigorija Durića. Režimski i dvorski mediji pokušavaju da ublaže njegov veliki poraz, i pišu kako se tobože sam Grigorije na Saboru dobrovoljno prijavio i „žrtvovao“ da ode u Frankfurt kako bi finansijski oporavio Njemačku eparhiju? Nisu žrtve hiljade naših „bauštelaca“ koji su ostavili porodice kako bi teškim poslovima zaradili nešto novaca da pošalju kući i prehrane porodice, već je tobože „žrtva“  prebogati vladika koji ide u Njemačku da rukovodi Eparhijom?                              

Cijela Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska je pod hipotekom, Grigorije je uspio da negativno posluje čak i sa čuvenom baštom i hotelom „Platani“, koji su rudnik zlata, pa su hotel i čuvena bašta trenutno zatvoreni i predati na upravljanje Dejanu Bodirogi. Ugašena Fondacija „Sveti Vukašin“, propali „Agrokop“, „Eparhijski radio Vidoslov“, hotel „Platani“ i desetak povezanih firmi nestalih u stečaju govore o Grigorijevim (ne)sposobnostima i biznisu, koje su ga navodno preporučile da preuzme finansijski posrnulu njemačku Eparhiju, u koju neće biti iz Merkeline kase uplaćivane milionske vladine donacije, kao iz budžeta Republike Srpske.                                                              

Koliko je Grigorije „dobrovoljno“ otišao u Njemačku govori podatak da je prije samo mjesec dana detaljno govorio o svojim pripremama i programu obilježavanja 800 godina Zahumsko-hercegovačke eparhije naredne 2019. godine. Prije pola godine natjerao je sve sveštenike i monahe u Eparhiji da mu potpišu pismo podrše i usprotive se njegovoj smjeni i mene nazovu nečastivim (ili Sotonom) jer sam u pismu patrijarhu, Sinodu i svim vladikama apelovao da ga uklone iz Hercegovine.  Grigorije je bio svetovni, duhovni, politički i privredni Gospodar Hercegovine, i ne vjerujem da će neko u skorije vrijeme imati toliko vlasti i moći u rukama, kao što je on imao uz Dodikovu podršku, i zbog toga je on grčevito branio svoju poziciju.                                 

Podsjetiću javnost da sam ja JEDINI koji je javno apelovao, molio i tražio Grigorijevu smjenu, u više navrata pisao pisma patrijarhu Irineju, članovima Sinoda i svim vladikama naše svete Crkve, apelujući i moleći da umire Hercegovinu, zaustave urušavanje ugleda Crkve i podjele u naroda tako što će Grigorija premjestiti što dalje od Zemlje Humske.                         

Podsjetiću da sam uoči samog početka majskog Sabora počeo sa objavom feljtona i detaljno govorio o povezanim firmama i velikim zloupotrebama u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj, i još jednom apelovao na vladike da uklone Grigorija. Drago mi je što Beograd, patrijarh, sabor i vladike poštuju i vjeruju onom što sam napisao, što sam im predočio u brojnim pismima, i što je uz Božiju promisao i pomoć imenovan novi vladika Dimitrije, koji će sigurno doprinijeti metanoji, sveopštem duhovnom i moralnom oporavku Hercegovine.                                                      

Želim da se zahvalim prije svega redakciji sajta „Borba za veru“ i „Vaseljenska televizija“, kao i drugim medijima u Srbiji koji su prenosili feljton i sve moje tekstove, i tako pomogli da glas iz Hercegovine dopre do Beograda. Takođe želim javno da se zahvalim uglednom beogradskom advokatu Popoviću i nekim vladikama naše Crkve, koji su našli vremena da me saslušaju i nakon razgovora i predočenih dokumenata pokrenu pitanje Grigorijevog ponašanja, te tragom mojih tekstova zatraže finansijsku kontrolu i istragu. Ne želeći da uništim ugled naše Crkve, nisam želio pisati i objavljivati mnoge frapantne stvari, fotografije i dokumente od kojih bi mnogi ostali bez daha.                   

Grigorije je bijesan kao ris, sikće, prijeti, kleveće i pravi konstrukcije kako je tobože smijenjeni Vasilije Kačavenda stoji iza mene i mog pisanja. Iako u to niko nije vjerovao, pa čak ni prije nekoliko dana kada sam najavio Grigorijevu smjenu i finansijsju istragu, mali Fićfirić i nečastivi David je pobijedio Golijata, koji je mislio da je nedodirljiv. Ne želim da likujem i slavim, jer smatram da ovo nije moja već velika pobjeda Hercegovine, ali i veliki poraz pape i Vatikana.

Do vrijednih dokumenata sam došao upornim radom, pripremajući se za odbranu od tri tužbe koje je Grigorije nedavno podnio protiv mene. Ključni trenutak koji je prelio čašu dogodio se kada je Grigorije lično tražio, po tvrnjama predsjednika Suda Milana Bosića, da se plijene stvari iz kuće mojih roditelja kako bi Grigorije naplatio duševnu bol, iako ja imam svoj stan i imovinu. Grigorije je pokušao da me uništi, što nije hrišćanski, i išao tako daleko da je napadao i članove moje porodice, te mi na pravdi Boga uzeo značajnu sumu novaca jer sam u intervjuu sa Alijagićem postavio „sugestivno“ pitanje, kako su ocijenile pravedne trebinjske kadije.

Prije nešto više od godinu dana sam odnio uplatnicu u Eparhijski dom i preko njemu bliskih sveštenika jasno poručio Grigoriju da mu neću preći preko uznemiravanja mojih roditelja, da u zdravlju potroši novac koji sam mu uplatio ali da neću stati i neću se smiriti dok ga ne otjeram iz Hercegovine, i da zna da se najslađe smije onaj koji se poslednji smije“!

Ubjeđen sam da se Grigorije gorko kaje zbog desetina napada, kletvi i brutalne kampanje koju je godinama vodio protiv mene, želeći da zaštiti svoje mecene i prijatelje političare na vlasti. Njegov primjer bi trebao poslužiti za nauk mnogim silnicima i moćnicima koji se smatraju nedodirljivim, poput Luke Petrovića i ostalih, koji treba da shvate kako su pravda i istina spore ali dostižne, i da vode računa o svom bahatom ponašanju.   

Kao hrišćanin neću se ponašati kao oni koji su htjeli da me potpuno unište nakon poraza 2014. i ovim završavam priču o Grigoriju, osim ako budem primoran na odgovor. Još jednom mu iskreno želim sve najbolje u Njemačkoj, da iz svega izvuče pouke, kada ga prođe bijes i želja za osvetom, jer sam ubjeđen da će u njemu prevladati onaj pravi Hrišćanin.

Žao mi je samo što Grigorije sa sobom u Njemačku neće povesti i veću grupu ulizica, koja će napustiti njegovu zadnjicu neposredno prije ukrcavanja na avion, jer bi Hercegovina bez njih bila puno bolje, ljepše i zdravije mjesto za život.

 

Nebojša Vukanović