palpal

Feljton kumovske nabavke Mika Ćurića

DimexSpring air nabavke.jpg

Feljton – Kumovski tenderi Luke i Mika

Prvi dio: Kako su Mikovi toneri ocrnili Elektroprivredu RS

Zamjenik gradonačelnika Trebinja Miko Ćurić sa svojim kumom Lukom Petrovićem, gradonačelnikom Trebinja, davno je osmislio i napravio šemu za izvlačenje novaca i javnih ustanova i preduzeća u svoje džepove i partijske fondove. Miko Ćurić od 2004. obavlja niz visokih funkcija u gradskoj administraciji, od opštinskog službenika, preko predsjednika Opštinske izborne komsije do načelnika Civilne zaštite, pa zbog sukoba interesa i sklapanja Ugovora o javnim nabavkama sa gradskim ustanovama nije mogao osnovati preduzeće na svoje ime. Osim sukoba interesa u kome bi se našao, kumovi Miko i Luka se trude da sve svoje poslove obavljaju daleko od očiju javnosti pa zbog toga se javne nabavke obavljaju preko dvorskih firmi koje oni kontrolišu.

Od kako je njegov SNSD 2004. preuzeo vlast u Trebinju Miko Ćurić počeo je preko povezanih firmi sa nabavkama papira, tonera, kancelarijskog i birotehničkog materijala za gradsku administraciju, a poslednjih godina specijalizirao se za javne nabavke u elektro-energetekom sektoru. Miko poslove dogovara uz posredovanje kuma Luke, koji već 10 godina kontroliše sve javne nabavke u HET-u i većinu poslova u Elektroprivredi Republiuke Srpske i ostalim elektro-energetskim preduzećima. Dogovoreni poslovi sprovode se preko firme „Dimex – Spring Air D.O.O“ koja je u vlasništvu Mikovog prijatelja i dugogodišnjeg poslovnog partnera Nenada Đurića, koji je u cijelom poslu nebitan i samo za svog prijatelja vrši uslugu i potpisuje Ugovore.

Krajem 2013. Dimex je sa Elektroprivredom Republike Srpske sklopio Ugovor o nabavci tonera, ribona i ketridža vrijedan čak 140 000 maraka (114 614 KM bez PDV-a), što znači da Elektroprivreda mjesečno troši skoro 12 000 maraka tonera za štampače. Podijeli li se ova cifra sa prosječnim brojem radnih dana u godini i mjesecu, ispada da Elektroprivreda RS prosječno dnevno troši između 500 i 600 maraka za tonere i ketridže. To je nemoguće i za veliku štampariju a ne za javno preduzeće sa nešto više od 200 zaposlenih radnika. Sarajevo je preplavljeno oglasima u kojima se toneri prodaju i za 20 KM, dnevno bi se po Mikovim cijenama moglo zamijeniti najmanje 30 tonera i ketridža. Izdvojiti 140 000 maraka za kopiranje i tonere je apsurdno, i nezavisna istraga bi jasno utvrdila da cu cijene minimalno udvostručene, ili da se za ove namjene izdvaja i 3 puta više sredstava od realnih cijena.

Ovaj Ugovor sklopljen krajem 2013. godine bio je jako važan za Luku Petrovića jer je to bio ključan period za unutarstranačka sukobljavanja i pripremu za opšte izbore 2014. Luka je nakon smjene legalno izabranog predsjednika GO SNSD Nebojše Milivojevića došao u sukob i sa svojim dugogodišnjim saradnikom Markom Mitrovićem oko toga ko će biti kandidat za poslanika na listi SNSD-a i nije mogao samovoljno sklapati pogodbe i tendere u HET-u, pa je 140 000 KM iz Elektroprivrede RS došlo u pravi čas za lobiranje i podmazivanje.
Osim papira, tonera i štampača, Miko je za Elektroprivredu vršio nabavke i servisiranje kopir aparata, ali i specijalnih kantica za smeće. O tome ćemo detaljnije sutra u nastavku feljtona.

Nebojša Vukanović