Duševni bolesnici

Dusevni bolesnici.jpg

Duševni bolesnici

U neka stara, mnogi će reći i dobra vremena, ljekari i zdravstvene ustanove određivale su dijagnoze pacijentima, utvrđivale ko je duševni bolesnik i predlagale terapiju. Danas umjesto dr Sorajića i bolnica dijagnoze utvrđuju sudovi, a sudeći po presudama čestitih i pravednih sudija trebinjskog Osnovnog suda, u centru Hercegovine sve je više duševnih bolesnika koje je napao neobični psiho-patogen. O tome lično mogu da posvjedočim, ali i snosim određenu vrstu odgovornosti.
Veliku opasnost je što su na meti najčešće napaćene duše moćnika i političara koji obavljaju najodgovornije funkcije, pa bi širenje infekcije moglo da ugrozi funkcionisanje cjelokuponog sistema i države. Gledajući šta rade svom narodu i državi, mnogi smatraju da naši političari i nemaju dušu, ali pravdoljubive sudije tvrde suprotno.
U desetak sudskih sporova, u kojima sam bio glavni osumnjičeni i uzročnik duševnih patnji, saznao sam da se duševna bol manifestuje poremećajem sna, znojenjem, ubrzanim disanjem, depresijom, anksioznošću i osjećajem zabrinutosti. Uzrok je najčešće gledanje neprimjerenog sadržaja na televiziji ili čitanje tekstova, a sudije su utvrdile da se intezitet duševnih patnji proporicionalno povećava sa brojem kadrova i fotografija na kojima se pojavljujem. Čestite sudije i nadriljekari duše još nisu pronašle adekvatan lijek, ali se preporučuje lagana šetnja u vrijeme emitovanja dnevnika i drugih informativnih emisija, opuštanje uz „parove“, te izbjegavanje interneta i ograničen pristup sajtovima sa kontaminiranim sadržajem i tekstovima. Ipak, najbolje rezultate u liječenju političara daje novac, pa sudije u svojim receptima (koje poneko još naziva i presudama) preporučuju da se na račune mučenika uplati nekoliko hiljada maraka. Novaca nikada dosta, nek se nađu, zlu ne trebalo!

Centar za mentalno zdravlje u Trebinju dugi niz godina pruža specijalističku pomoć hroničnim pacijentima, najčešće osobama koje imaju probleme sa drogom i alkoholom. Zbog sve većeg broja specifičnih duševnih bolesnika nezvanično saznajemo da dr Sorajić i dr Radović planiraju eksperimentalno pokrenuti seanse i sa političarima koji prežive duševne patnje, ili dožive veliki stres nakon gubitka funkcije i položaja. Neka javna preduzeća, poput HET-a, još davno su pored „fejsbuka“ uvele mjere zabrane pristupa mom sajtu, ali nažalost preventivne mjere su uvedene kasno. Više direktora i rukovodilaca ipak se zarazilo i već duže vremena pred sudovima u Trebinju i Podgorici traži propisivanje uobičajenog recepta, sa 4 ili 5 nula.

Komunisti su uz pomoć spornog člana 133 KZ – neprijateljska propaganda, zbog kritike režima pohapsile i na Goli otok i druge kazamate poslale stotine disidenata. Grupa uglednih intelektualaca, predvođena Koštunicom, Bećkovićem i Kostom Čavoškim, smogla je hrabrosti da tokom 80-ih osnuje Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja kako bi pružila podršku disidentima, među kojima su bili Vojislav Šešelj, Alija Izetbegović.. Nažalost u „demokratskom i slobodnom“ društvu većina intelektualaca danas uporno ćuti i nijemo gleda propadanje, a samo poneko se usudi da kritikuje uzroke katastrofalnog stanja.

Komunizam i totalitarizam su formalno srušeni, ali nisu demontirani najlošiji dijelovi sistema. Političari i dalje apsolutno kontrolišu pravosuđe kako bi rogonili neistomišljenike ili bili amnestirani za zlodjela nad sopstvenim narodom. Krivicu je zamijenio prekršaj, neprijateljsku propagandu duševne boli, ali su ostali isti montirani procesi, staljinističke metode i propaganda su usavršeni i prepakovani u mantru lažne demokratije i evropskih integracija.
Nesumnjivo da je naše dekadentno društvo zapalo u veliku krizu, a možda je uzrok teškog stanja upravo u duševnim bolestima i poremećajima kadrova na najodgovornijim funkcijama. Prije više od sto godina Mark Tven se zapitao da li naše društvo vode vrlo inteligentni ljudi koji se sa nama zezaju, ili hrpa kretena koja misli ozbiljno. Vijek prođe odgovora nema, ili većina izbjegava da istini pogleda u oči i suoči se sa sumornom stvarnošću.

Nebojša Vukanović