Država po mjeri Mafije!

Bosna i Hercegovina je država po mjeri Mafije, i u kojoj su sve važne institucije de fakto i de jure podređene interesima Mafije, organizovanih kriminalnih grupa i krupnih kriminalaca. Činjenica da godinama, ili decenijama, niko nije odgovarao za krupan, ozbiljan i organizovani kriminal, osim ako nije bio izletio iz sistema i suprostavio se centrima moći, govori o podređenosti države Mafiji, i amnestiji moćnika od bilo kakve odgovornosti za zlodjela koja neprekidno čine svojim građanima i narodu.                                                                                        

Sramno i skandalozno glasanje poslanika Predstavničkog doma Federacije, kojim je ukinut famozni član 382. Krivičnog zakona koji propisuje kažnjavanje službenika koji trguju interesima, je najbolji pokazatelj da Mafija i kriminalne strukture vladaju ovim prostorom, koji se nikako ne može nazvati državom jer ona pored teritorije i stanovništva mora imati i određene institucije, izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Umjesto toga mi imamo lokalne šerife i kabadahije, te paše i subaše na vrhu sistema koji nekažnjeno i bahato rade šta hoće, iživljavajući se nemilosrdno i nekažnjeno pljačkajući i kulučeći svoje podanike.                                                                                   

Naime na prijedlog poslanice Elzine Pirić, marionete u rukama Mirsada Kukića, vlasnika i predsjednika PDA, predloženo je ukidanje člana 382 Krivičnog zakona po kome su optuženi Kukić, Zukić i Sarajlić, moćnici SDA od koje se Kukić nedavno odvojio formiravši svoj PDA. Ukidanjem člana 382. propada i optužnica sa čvrstim dokazima i iskazima svjedoka protiv trojice moćnika, pa se tako oni pravnim nasiljem oslobađaju od odgovornosti za kriminal koji su počinili zloupotrebljavajući službeni položaj. Nešto slično u normalnim i uređenim društvima ne može se vidjeti još od kraja 18-og vijeka.                                                    

Kada neko prekrši „omertu“ – mafijaški zakon ćutanja, i progovori o kriminalu Mafija ga likvidira i tako spriječi da pokajničkim svjedočenjem na sudu mafijaši budu procesuirani. Nema svjedoka, nema presude i odgovornosti. Tako je i kod nas – nema člana Krivičnog zakona, nema odgovornosti i propada optužnica koja je već podignuta, i po kojoj su moćnici trebali biti osuđeni na minimalno jednu do osam godina zatvora!? Ovaj presedan pokazuje kako se moćnici ubuduće mogu osloboditi bilo kakve odgovornosti u slučaju ako bi eutanizirano pravosuđe i smoglo snage da nekog procesuira. Kako je ukinuta kazna za trgovinu interesa, tako se sutra mogu legalizovati i ostali vidovi kriminala, i ukiniti kažnjavanje korupcije, mita, dilovanja, ubistva „iz nehata“…    U svemu možda ima i nešto pozitivno, jer bi ovaj primjer mogao privući mafijaše iz cijelog svijeta da dođu sa novcima, kupuju poslanike i zakone, i tako nađu sigurno mjesto za miran i ugodan život. Tako bi privukli i oprali strani kapital, povećali životni standard, te popunili rupe i gubitke tbog masovnog iseljavanja stanovništva koje više ne može da trpi nasilje.

Poražavajuća je činjenica da su za prijedlog poslanice PDA Elzine Perić glasale gotovo sve stranke u Federaciji, i iz vlasti i opozicije. To pokazuje kako političari znaju dobro i uspješno sarađivati kada nekog treba osloboditi kriminala, jer vlast se mijenja a svi mogu doći u iskušenja da trguju interesima, državom i institucijama, pa se na vrijeme treba zaštititi i osloboditi bilo kakve odgovornosti.                                     

U Republici Srpskoj je slična situacija, a predsjednik Srpske javno prijeti da će čak ukinuti i izmjestiti pojedine sudove ako ne donesu presude koje njemu odgovaraju!? Toga više nema i ne može se nešto slično čuti ni u Papui Novoj Gvineji, Somaliji i Haitiju, a ne prostoru koji se još samo geografski nalazi u Evropi i na granicama Evropske Unije! Dovoljno je navesti primjer da je aktuelna vlast i skupštinska većina u Republici Srpskoj prije par godina iza očiju javnosti izmijenila zakone i tako oslobodila odgovornosti direktora Agencije za bankarstvo ukoliko dođe do propasti banaka i gubitka depozita građana. To je urađeno tiho i bez puno medijske prašine mnogo prije propadanja Bobar banke i Banke Srpske. Očito da je vlast znala šta će se dogoditi kada izvuku novce iz svojih banaka preko fiktivnih firmi, i da je bila namjera da se poslušna i odana Slavica Injac i drugi oslobode odgovornosti za propuste i zloupotrebe u radu koje su dovele do propasti banaka i gubitka više stotina miliona maraka koje su oteli moćnici bliski vlastima.                              

Sve ovo pokazuje da smo mnogo bliže Srednjem nego 21-om vijeku, i da se kod nas upravlja državom i društvom despotskim autoritarnim modelom, kao što su to u prošlosti radili sultani, veziri i paše  protiv čijeg nasilja i tiranije smo se borili vijekovima. Najbolji primjer je upravo sam kreator ukidanja člana 382 Mirsad Kukić,  direktor Rudnika mrkog uglja Banovići i istovremeno formalni vlasnik ovog malog mjesta. U kakvom strahu i represiji žive stanovnici Banovića, od kojih 80% živi od rudnika i poslova vezanih za rudnik, govori i činjenica da mnogi na ulici ne smiju pozdraviti i javiti se jednom Safetu Softiću, za koga bih se usudio reći da je vrlo častan, korektan i pošten čovjek koji trenutno obavlja funkciju predsjedavajućem Doma naroda BiH, i koji je dugo vremena veliki politički protivnik Kukiću. Ako građani imaju strah da na ulici pozdrave nekog ko se nalazi na važnim funkcijama, onda je suvišno govoriti u kakvom su položaju ostali koji se usude suprostaviti samovolji i bezakonju vlasnika Banovića.                                                                                              

Na kraju treba samo reći da ipak ima jedna suštinska razlika u odnosu na mračni Srednji vijek i tiraniju Otomanske imperije, koju odlično opisuje Andrić u priči o Vezirovom slonu. Naši preci nisu imali slobodu i mogućnost izbora, pa su morali da se bore protiv nametnutih rješenja koja su dolazila iz Stambola. Mi, uglavnom nedostojni nasljednici naših slavnih predaka, danas se prodajemo za vreću uglja ili brašna, i sami suicidno biramo i postavljamo tirane koji kuluče sopstveni narod, od Trebinja i Mostara do Banovića, Banjaluke i Laktaša!

 

Nebojša Vukanović