palpal

Drugovi socijalisti

news-2014-Avgust-socijalisticka_partija_velika_847865385.jpg

Drugovi socijalisti

Neokomunisti skoncentrisani u SPRS predstavljaju istinski fenomen na našim prostorima. Ponašanje trebinjskih socijalista možda najslikovitije i najvjernije oslikava politiku ove stranke. Duže od decenije oni uspijevaju da sa malim brojem glasova budu dio svake vlasti i kombinacije. Predvođeni drugom Pericom, socijalisti se vode maksimom nikad sluge uvijek gospodari.
Od 2004. do 2012. bili su stub vladajuće većine okupljenje oko Dobroslava Ćuka, i sa nekoliko stotina glasova, jednim ili dva odbornika, rukovodili su sa nekoliko gradskih i republičkih javnih preduzeća. Na lokalnim izborima 2012. Socijalisti su dobili povjerenje 815 građana Trebinja (4,84%) i jedno odborničko mjesto u lokalnom parlamentu. Iskusni socijalisti nisu željeli da potonu sa Ćukom, pa su odmah nakon izbora poraz pretvorili u pobjedu, promijenili stranu i postali dio nove skupštinske većine Slavka Vučurević zadržavši kormilo nad gradskom Turističkom organizacijom, JU Trebinjesport i Odjeljenjem za boračko-invalidska pitanja. Višedecenijsko političko iskustvo im je omogućilo da sa jednim odbornikom istovremeno „sisaju“ dvije krave, budu dio i lokalne i republičke vlasti, i pored nekoliko gradskih dobiju rukovodeća mjesta i u više republičkih javnih preduzeća. Kadrovi ove stranke rukovode i Elektro-hercegovinom, Elektroprivredom RS i HET-om, a uskoro će dobiti i funkciju direktora Doma penzionera na Gradini.

Drugovi socijalisti, kako sebe sa ponosom nazivaju neokomunisti, naprasno su se produhovili i od ateista koji su nekad progonili sveštenstvo postali bogobojažljivi vjernici koji idu u crkvu, slave krsne slave, drže do običaja i tradicije, cjelivaju ruke vladiku i sveštenike. To ih ne sprečava da pod zastavama SKOJ-a i SUBNOR-a sa petokrakom na čelu obilaze mjesta koja ih podsjećaju na svog utemeljitelja, maršala iz Kumroveca.

Ovakvo ponašanje socijalista izaziva simpatije kod većeg dijela javnosti, prije svega u Trebinju, i njihovo kameleonsko uklapanja u sve opcije i kombinacije, participiranja u svakoj vlasti ocjenjuju se pragmatičnost, političko iskustvo, vrline, znanje, sposobnost.. Sa druge strane najveći dio trebinjske javnosti, prije svega neke od mojih bivših kolega novinara, na nož su dočekale činjenicu da sam postao savjetnik Mladena Bosića iako sam još od svoje prve kampanje 2012. godine, kada je SDS podržavao Slavka Vučurevića, isticao da je ova stranka najprirodniji saveznik sa kojim planiram napraviti postizbornu koaliciju. Govorilo se da sam ja veliko razočarenje koje je navodno izdalo svoje principe, glasače i Hercegovinu iz koje sam protjeran kao pas. Čitavom serijom tekstova i priloga nazvanih „sva lica Nebojše Vukanovića“ govorio se mojim raznim licima, navodnim zaokretima, neprincipjelnosti, a najveći kritičari su oni koji mi nikada ni na koji način nisu pružili nikakvu podršku pa samim tim nisam ni mogao da ih razočaram i neprijatno iznenadim.

Drugovi socijalisti i njihovi stari koalicioni partneri su pametni, vješti i mudri, a ja i moji istomišljenici smo naivni, glupi, neiskusni, prevrtljivi.. Iako će mnogi reći da se radi o licemjerstvu i dvostrukim aršinima, smatram da je u pitanju samo stvarna slika našeg društva koja je nažalost poražavajuća. Bojim se da je trenutno na površinu isplivalo previše zlih, podlih, zavidnih i prevrtljivih da bi se mogao napraviti značajni iskorak koji smo davno dotakli.

Nebojša Vukanović