palpal

Dodikovi konkursi i partijska država

U našem društvu je sve naopako okrenuto, i na vrhu su najgori a na dnu najbolji. Iskrenim obraćanjem svojim mladim pristašama, Dodik je nedavnom izjavom da je obrazovanje nebitno ako nemate partijsku knjižicu, pokazao suštinu nakaradnog sistema i partijske države. U Republici Srpskoj konkursi su davno izgubili svaki smisao, jer se na namještenim intervjuima ponižavaju kandidati sa najvećim prosjekom ocjena a nagrađuju podobni koje gura Partija. Primjera je bezbroj, a poslednji nam dolazi iz Vlasenice. Već osam godina mlada profesorica sa prosjekom preko 9 je večitao druga i stalni gubitnik jer na konkursima prolaze oni sa partijskom knjižicom i rodbinskim zaleđenom.

Kandidati koji su imali prosječnu ocjenu tokom studija preko 9, nisu prošli i završili su na drugom i trećem mjestu na konkursu, dok je posao dobio najlošiji kandidat sa prosjekom ocjena oko 6. Presudni su bili bodovi dobijeni na osnovu namještenog intervjua, koji je izmišljen kako bi se gurali podobni a ne sposobni.

Jedna od tužnih slika Dodikovog haosa samo je dio mozaika njegovog nakaradnog sistema. Iskreno se nadam da će se uskoro uništiti i pretvoriti u prah i pepeo, a da će se na zdravim osnovama, znanju, profesionalizmu, pozitivnoj selekciji graditi depolitizovana, pravna i uređena država, u kojoj će svi građani imati ista prava, bez obzira na nacionalnu i drugu pripadnost.

 

Nebojša Vukanović