Dodikovi državni problemi
Predsjednik Republike Srpske kao ozbiljan političar nikada se nije bavio tračarenjima, i kao dobro obavještenog čovjeka oduvjek su ga interesovala samo važna državna pitanja i nacionalni interesi. Tako je tokom posjete Trebinju na konferenciji za novinare tradicionalnim srpskim pozdravom predsjednik javnosti saopštio da ja imam 3 000 maraka platu. Požalio sam odmah što bar jednom predsjednik nije bio u pravu i dobro obavješten, i što se platom nisam bar malo primakao regularnim primanjima naše političke elite.
Ne smijem se žaliti jer su moja plata i primanja više nego dobra za prilike u kojima živimo, ali se pitam da li smo tako nisko pali da nam se prvi čovjek, predsjednik i lider bavi tračarenjima, nagađanjima i primanjima novinara umjesto da rješava bar neka životna pitanja većine osiromašenih stanovnika boljeg entita u Zemlji čuda. Nisam uposlenih državne firme, agencije ili ustanove, ne plaćaju me kao Vas poreski obveznici, pa ne znam u čemu bi bio problem da imam platu i 10 000 maraka ako poslodavac smatra da toliko vrijedim i doprinosim firmi za koju radim?
Pitam se zašto predsjednika interesuje visina moje plate i primanja, i kako je on došao do svojih saznanja. Da li se među redovnim dnevnim izvještajima na predsjednikovom radnom stolu svakog jutra nađe i listing mog računa u banci, i da li postoje možda i neke para-obavještajne strukture koje podnose izvještaj i o mom kretanju, radu, sastancima i detaljima iz privatnog života? Čudno je što predsjednik sa srpska tri prsta nabada visinu novinarske plate, a njegove uređene institucije već godinama nisu po prijavi uspjele otkriti ko mi je provalio i pobrisao brojeve žiro-računa u banci, elektronsku poštu, sajt, YouTube kanal… Tendenciozno i zlonamjerno bi bilo i pomisliti da iza hakerskog upada i brisanja možda stoji ista Služba koja danas informiše predsjednika!
Predsjednik je bogat čovjek, i ma koliko bila velika moja plata teško bih ga mogao ugroziti ako bih živio i naporno radio orlova vijeka. Problem je u nečem drugom, a to potvrđuje i predsjednikova ponovljena optužba da ja tobože zloupotrebljavam svoj posao, moć i ugled kako bih napadima rušio vladiku, predsjednika i ostale institucije i autoritete na kojima počiva Republika Srpska. Na ovim autoritetima počiva naš entitet, i ako oni odu, uvjeren je predsjednik, Srpska će nestati jer je sebi potpisala smrtnu presudu!?
Teško onom narodu i državi koji svoju sudbinu veže za neku ličnost i funkcionera, i uvjeren sam da će narod i Republika Srpska nekako opstati i preživjeti ako Milorad, Grigorije, Mladen, Petar, Janko i Marko ne budu na nekoj upravljačkoj funkciji, kao što smo kroz istoriju preživjeli i nakon odlaska mnogo većih, značajnijih, sposobnijih i poštenijih vođa i političara. Vlast se ne kritikuje da bi se rušile institucije, već upravo suprotno, da bi se one ojačale ispravljanjem sistemskih i kadrovskih grešaka. Ne bi Srpska bila danas na koljenima da je svako radio svoj posao, da smo umjesto poslušnih, ucijenjenih i korumpiranih birali poštene, obrazovane i sposobne, i da se odgovornost umjesto pojedincu polagala narodu i državi.
Možda se to iz Vaše perspektive i okruženja jasno i ne vidi, ali sa mukom u ratu stečene i krvlju plaćene i odbranjene institucije, privreda, fabrike i ustanove nije do temelja srušila dobronamjerna novinarska kritika, ideja ili želja za reformom, već pohlepa, partijašenje, sistemska pljačka, korupcija i nekažnjavanje odgovornih političara koji nas vode proteklih 20 godina. Da smo se u prošlosti bavili rješavanjem ovih važnih životnih pitanja od kojih zavisi naš dalji opstanak, ne bi sada zamajavali javnost dokonim nagađanjima ko ima i koliku platu. Volio bih da smo tako uređeni, da se nemamo baviti ničim važnijim, pa da moja plata i primanja budu jedan od bitnijih društvenih problema o kojima ćemo raspravljati. Volio bih predsjedniče da Vi i Vaši saradnici i ministri primate i 50 000 maraka, ali da nema ovoliko sistemske korupcije, nepotizma, kriminala koji proguta milijarde maraka godišnje. Ako od mene i meni sličnih dobronamjernih kritičara bude zavisio opstanak temelja i institucija Srpske ja ću biti spokojan jer će ona lako opstati. Bojim se da su pred nama daleko veća iskušenja i izazovi, i da će nam za opstanak biti potrebne mnogo jače institucije od postojećih, sa nekim novim, poštenijim, skromnijim i sposobnijim kadrovima na čelu.
Nebojša Vukanović
