Dodik se iz straha od Vučića javno odrekao Grigorija

Beskrupulozni makijavelista ponovo je pokazao svoje pravo lice, da nema iskrenog prijatelja i da je spreman žrtvovati svakog kako bi spasio svoju kožu. To najbolje pokazuje i primjer Grigorija Durića, koga se Dodik javno odriče iz straha od Vučića, iako su godinama bili saborci, skupa vodili kampanje i dijelili narodni novac. Dodiku nije smetalo kad se bivši hercegovački biskup, kako je sebe Grigorije javno nazivao, otvoreno bavio politikom, skinuo mantiju i otvoreno podržavao iz petinih žila Dodika, Luku i SNSD. Sada kad kritikuje Vučića, koji Dodika drži u šaci, beskrupulozni makijavelista iz Laktaša odmah se javno odrekao starog prijatelja i saborca, kako i on ne ne dobio po prstima.

 

 

Da je Grigorije „na ledu“ kod starih prijatelja Mileta i Luke vidi se odavno, još od ljetos i jesenas, jer više nema bliskosti, pića i ručka pod Platanima sa starim drugarima, koji ga izbjegavaju u širokom luku kad Grigorije iz Njemačke navrati u Trebinje, i koji sam služi liturgiju u Petropavlovom manastiru kod Trebinja dok Dodik sa Lukom obilazi Hercegovinu i u Nevesinje, otvara spomenik pukovniku Gušiću.

     O Grigoriju i njegovim velikim zloupotrebama pisao sam kada je bio najjači, na vrhuncu, i moram priznati da mi je drago kad vidim kako me svakodnevno citiraju u beogradskoj štampi, i kako ponavljaju dijelove mojih feljtona kako bi pokazali javnosti ko je beskrupulozni makijavelista koji se skriva iza mantije i vladičanske odežde. Tako Šešelj, vjerovatno po nalogu bivšeg gen-seka a sada predsjednika, kruži po beogradskim  televizijama i napada Grigorija, čak me spominje i citira, a sve afere o kojima sada govore ja sam obradio prije 5 ili 10 godina, kada sam pisao Sinodu i patrijarhu ali nije imao ko da me čuje.

Ne bih se iznenadio da i sam Dodik počne da me citira, kako bi iz straha pokazao Vučiću da se potpuno odrekao starog partnera i saveznika, koji mu je puno pomogao da opstane na vlasti od 2006. do 2018. godine.

 

Zanimljivo da je Grigorije u Njemačkoj „nadošao“ i progledao, naprasno uočio zloupotrebe svojih bivših prijatelja, postao disident i kritičar vlasti, i sada u svojim nastupima govori o despotima na vlasti i jednomlju, vladavini prava i pravnoj državi, smjeni generacija i jačanju institucija, pa ponekad dok ga gledam zbunim se i pomislim kako smo to postali istomišljenici i šta se dogodilo pa je od velikog protivnika koji me je javno proklinjao i napadao počeo da ponavlja moje riječi i stavove!?

Vremena se mijenjaju i moram reći da mi prija kada me i Vučić i Grigorije citiraju i u međusobnom obračunu govore ono o čemu sam ja govorio prije nekoliko godina.  Od kako sam ga pobijedio u višegodišnjem  velikom duelu, kao David Golijata, i od kako je Grigorije otišao u Njemačku, nisam želio da o njemu pišem i likujem, jer treba pokazati čojstvo i ne ponižavati protivnika kada je poražen, iako mi je u montiranim kafkijanskim procesima uzeo preko 17 000 maraka za duševne boli. Ipak, posle duže vremena ponovo ću objaviti feljton, objavljen pred njegovu smjenu i odlazak u Njemačkoj, kako bi javnost u Srbiji spoznala ko je Grigorije Durić, koji je progonio svakog kritičara, još kada je iz Crkve isključio Blaža Stevovića i pokojnog Nikolu Sekulovića, jer su ga kritikovali, a sad licemjerno tvrdi da su mu najviše pomogli njegovi kritičari, koje je prethodno oglobio i linčovao.

Uporno ponavljam da nije dobro da se Crkva miješa u politiku, a posebno je opasno da neki vladika ima političke ambicije, jer već 150 godina, od smrti velikog Njegoša, nismo imali osobe koje su istovremeno bile vođe, svetovni i duhovni vladari. Ako želi otvoreno da se bavi politikom, a ne prikriveno kao do sada dobijajući sinekure od svake vlasti kojoj se dodvoravao, od SDS-a i Dodika do Đilasa i Tadića, Grigorije bi trebao da skine mantiju, napusti Crkvu, kako je ne bi sramotio, te se kao Mladen Durić kandiduje na izborima i vidi kakvo je istinsko raspoloženje naroda.

Ovako samo uništava i sramoti Crkvu kao važnu instituciju, nanosi veliku štetu njenom ugledu pretvarajući se da je demokrata i borac za ljudska prava, al to može da priča samo onima koji ga ne poznaju.

 

Nebojša Vukanović