Dodik i Muhika
Da se suprotnosti privlače dokazuje nam i primjer najavljenog susreta Milorada Dodika i bivšeg predsjednika Urugvaja Hose Munike u Kustinom Andrićgradu. Sve što je vezano za Milorada Dodika je groteksno i šizogeno, pa takav utisak ostavlja i najava svečane dodjele Ordena zastave Republike Srpske sa srebrenim vijencem Muhiki za trijumf jednakosti, borbe za socijalnu pravdu i siromaštvo u svijetu.
Skromni Muhika jeste jedan od simbola borbe za pravedniji i bolji svijet, ali je Dodik poslednja osoba na svijetu kojoj treba da odlikuje bivšeg urugvajskog predsjednika zbog skromnosti, podvižništva, iskrene borbe za pravdu i poboljšanja položaja siromašnih. Milorad Dodik je sušta suprotnost Muhiki, i tokom perioda svoje vladavine, koja će najcrnjim slovima biti obilježena u istoriji srpskog naroda, uspio je da stvori armiju obespravljenih, siromašnih i nezaposlenih, i sopstvenu naciju dovede na ivicu ambisa i dužničkog ropstva. Dodik je svojom pogrešnom i anti-nacionalnom politikom podijelio narod na malobrojnu kastu povlaštenih dvorskih ulizica i tajkuna koji su zahvaljujući politici, namještenim poslovima, bliskosti njemu i njegovom režimu, postali bezobrazno bogati, i sa druge strane stotine hiljada siromašnih građana koji preživljavaju sa nekoliko maraka dnevno.
Skromni Muhika odbio je da živi u predsjedničkoj palati koju je prepustio siromašnima, odrekao se 90% svoje plate u korist siromašnih i vozi staru bubu vrijednu oko 2 000 dolara, dok je naš Lažni Mesija samo na početku svog drugog mandata potrošio 220 000 000 maraka na gradnju Administrativnog centra i svog sjedišta. Samo gume na Dodikovom blindiranom automobilu koštaju oko 38 000 maraka, a njegov kabinet poreske obveznike godišnje košta 10 000 000 KM. Muhika je siromašni predsjednik bogate nacije, dok je Dodik bogati predsjednik siromašne nacije. Muhika živi u skromnoj kući na selu i gaji cvijeće, dok se vrijednost Dodikove imove mjeri stotinama miliona dolara, a njegova hacijenda u Bakincima jedan je od najluksuznijih objekata u regionu.
Urugvaj je treća zemlja po bogatstvu i životnom standardu stanovništva na američkom kontinentu sa najmanjom stopom korupcije, dok je Republika Srpska među najkorumpiranijim i najsiromašnijim evropskim državama. Urugvaj ima visok natalitet i pozitivan prirodni priraštaj, BDP od oko 17 000 dolara po glavi stanovnika i pozitivan spoljno-trgovinski bilans, ne zavisi od MMF-a i Svjetske banke i ne uzima skupe kredite kako bi plaćao glomaznu administraciju. Republika Srpska već 10-ak godina ima negativnu stopu prirodnog priraštaja i nisku stopu nataliteta, a uz to svake godine odseli se desetine hiljada mladih ljudi koji ne mogu da nađu posao. Tokom svog mandata Dodik je udvostručio spoljni dug, rasprodao Telekom, naftnu industriju, najvažnija preduzeća i resurse, a pored klečanja i prošenja novih kredita u sjedištu MMF-a, Dodik je postao regionalni i evropski lider po prodaji obveznica i trezorskih zapisa po kamatnoj stopi od čak 5%. Muhika vodi pomirljivu politiku i zalaže se za dobre odnose sa susjedima i Paragvajom, sa kojim je vođen krvavi rat u prošlosti, bori se protiv neo-liberalnog koncepta i multinacionalnih kompanija, dok naša nesreća vodi politiku stalnih tenzija i sukoba sa svima kako bi se skrenula pažnja siromašnih stanovnika sa stvarnih životnih problema, te u bescjenje rasprodaje poslednje preostale rudnike i prirodna bogatsva of-šor kompanijama sa Djevičanskih i drugih tropskih ostrva.
Muhika je zbog svojih ljevičarskih stavova tokom 70-ih i 80-ih više godina proveo u zatvoru, dok je Dodik još uvijek na slobodi i uprkos obimnoj dokumentaciji i brojnim dokazima nikada nije odgovarao za brojne zloupotrebe, afere i pronevjere sa kojima je povezivan. Muhika je vladao sa lijepim manirima, biranim riječima i dobrim ophođenjem prema sunarodnicima koji žive u istinskoj slobodi i demokratiji, dok Dodik vlada strahom, nasiljem, pritiskom, prijetnjama i svakodnevnim ponižavanjem potlačenih podanika koji su pretvoreni u savremene robove.
Jedino što povezuje Dodika i Muhiku je Emir Kusturica, prepredeni režiser koji je iskoristio sve političare u regionu, od Mila Đukanovića, Borisa Tadića i Vojislava Koštunice do Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, i na priči o borbi protiv globalizma zaradio ogromno bogatstvo. Nema sumnje da će stari tandem glumaca Dodik – Kusturica – Grigorije i u Višegradu pred kamerama Lažnog Javnog servisa odigrati još jednu predstavu u javnosti, i sa novim maskama prikazati se kao važan faktor u borbi za bolji i pravedniji svijet.
Bivšem urugvajskom predsjedniku Hoze Muhiki treba izraziti izraze zahvalnosti i poštovanja što je posjetio našu malu i napaćenu državu, svojim ličnim primjerom svjedočio i pokazao našim otuđenim političarima kako treba da se odnose prema svom narodu. Ukoliko ga njegovi neupućeni saradnici ne upozore gdje je došao, sa kim se sastaje i iz čijih ruku treba da primi orden, siguran sam da će nakon spoznaje stvarne istine dugo vremena predstavu iz Višegrada pamtiti kao lošu i ružnu epizodu u svom životu. Zato se iskreno nadam da će Muhika odbiti da primi orden od čovjeka koji je njegova sušta suprotnost i velika sramota srpskog naroda, i tako pomoći našim otuđenim oligarsima da se probude iz sna i počnu da rade u interesu naroda a ne tajkuna i prevaranata.
Nebojša Vukanović
