Dobro smo sa kreditom prošli

kredit.jpg

Dobro smo sa kreditom prošli

Najava novog višemilionskog zaduženja grada Trebinja izazvala je burne reakcije jer mnogi strahuju da će doći do nenamjenskog trošenja sredstava u sulude projekte koji neće dati nikakav rezultat, i da će dobar dio sredstava biti iskorišten za dodatno uvećanje glomazne administracije. No kako je moglo biti čini nam se da smo dobro i prošli.
Po preuzimanju mandata prije godinu dana, gradonačelnik je kategorično i uporno ponavljao da će skresati troškove i administraciju, i da ni po koju cijenu neće biti uzet kredit kako bi se krpile budžetske rupe. Vremenom galama je prelazila u tišinu i bojažljive najave da će se podići 1 380 000 kredita kako bi se pokrio lanjski deficit ukoliko se ne proda zgrada starog Doma učenika. Po svemu sudeći da je početni prelom bio najjača karika, pa je iz dana u dan ležerno rasla cifra spasonosnog kredita. 1 380 000 preraslo u 2 000 000 kako bi se završila autobuska stanica, pa se 2 000 000 skočilo na 2 500 000, pa na 3 100 000, da bi se noć uoči izrade konačnog prijedloga došlo do 3 480 000 maraka. Sreća u nesreći pa se kredit uzima u septembru, jer da se čekao kraj godine i rebalans (prvobitno najavljen za mart) možda bi cifra dostigla 5 ili 6 miliona, a kamata 8 ili 9 procenata!
Uz kreditno zaduženje po starom običaju planirana je i prodaja gradske imovine, a naši preci davno su raspikućama nazvali ljude i domaćine koji se zadužuju, prodaju porodično blago, đedovinu i uzimaju skupe kredite stavljajući u zalog (nekad zvani „pasač“) imovinu koju su generacije stvarale. Lokalna vlast ugledala se na republičku, kopira njene poteze sa namjerom da zadovolji apetite svojih mentora i aktivista, a čeprkajući i asfaltirajući po koju ulicu u gradskim naseljima pokušava da stvori privid kako se tobože nešto radi i gradi.
Sama struktura utroška kreditnog zaduženja najbolje prikazuje karakter nove vlasti. Niko nije ni očekivao da će sredstva uložiti u nesuđenu „beminu“ halu ili neki drugi proizvodni pogon u kome bi se zaposlili radnici, ali su se bar mogli planirati radovi na uređenju užeg gradskog jezgra, Starog grada i Krša kako bi se obogatila turistička ponuda. Umjesto toga Trebinje postaje prvi grad u svijetu koji gradi autoputeve jer u dokumentaciji imamo čudnu stavku „izgradnja i pribavljanje puteva i autoputeva“, a na vrhu liste je put Tuli – Ubla!?
Gorica je najveće gradsko naselje, pa će po starom običaju i ova vlast presvući asfaltom „Gorički pravac“, a kao priprema za naredne izbore planirana su i dva nova kružna toka, na raskrsnicama kod škole i gradskog groblja. Od starina nahijski knezovi prvo su pomagali svoj kraj, pa će pored puta do Ubala i vodovoda za Zubce, biti rađen i regulacioni plan sa skijalištem na Ublima.
Uz još po neku ulicu, trotoar, biziklističku stazu i kanalizacionu cijev, uskoro bi trebali dobiti i tunel sa trasom obilaznice kroz naselje Hrupjela! Obilaznice sa tunelima ispod grada imaju samo svjetske metropole, pa ćemo sa ovim projektom biti uz rame u rame sa velikim centrima.
Naše društvo prepuno je apsolvenata kojima nedostaje po koji ispit, a koji zauzimaju važne funkcije i donose važne odluke. Kralja Nikolu krajem 19-og vijeka u društvu u kome je bilo 95% nepismenih lako je mogao prevaritiu lažni ruski inžinjer, ali nadam se da tragom njegovog i drugih loših iskustva iz prošlosti, nećemo tek pri kraju radova i neželjenih komplikacija shvatiti da i naše čudo neviđeno prokopava neki stručnjak bez diplome. Sreća u nesreći je da trasa tunela i obilanice prolazi ispod hotela koji u Hrupjelima gradi gradski menadžer, pa se nadam da će njegov tim detaljno revidirati projekat i kontrolisati radove kako ne daj Bože ne bi došlo do neželjenog slijeganja terena.

Nebojša Vukanović