Dobar neki narod

Upravo riječima „Dobar neki narod“ Petra Božovića, koji glumi Maksima, šefa UDBE u Nikšiću uoči smjene Leke Rankovića, počinje kultni film Živka Nikolića „U ime naroda“! Ponosan na svoj rad, zastrašene i pokorene građane koji bježe sa ulica i zamračuju prozore čim čuju zvuk njegovog motora, Petar Božović hvali poslušne podanike jer uporno ćute i trpe nepravdu, nasilje i zlostavljanje.

Veliki Živko Nikolić u svojim sjajnim filmovima vjerno je prikazao naš podanički mentalitet i funkcionisanje nakaradnog sistema. Mi smo narod i društvo kakvo političari samo mogu poželjeti, jer teško da bi iko drugi na svijetu bez otpora prihvatao i decenijama trpio ovakvu tiraniju. Svakodnevno smo svjedoci bahatog i osionog ponašanja naših vođa, lokalnih ili vrhovnih kabadahija, koji smatraju da su narod i država njihova prćija, i da mogu nekažnjeno raditi šta god žele. Iako većina jedva preživljava i bori se iz dana u dan da prehrani porodicu, iako je pololžaj mladih najgori u Evropi jer sa nezaposlenošću od preko 60% nemaju nikakve perspektive, iako milioni pate zbog obijesti i hira nekoliko pojedinaca i grupica, svi su se predali, ćute i trpe nasilje i bahatost bez ikakvog otpora.                                      

Bez bilo kakve odgovornosti, moćnici razbacuju milione, rasprodaju državu i prirodna bogatstva, uzimaju kredite i zadužuju nove generacije ne razmišljajući kakve su posledice njihovih suludih odluka. Zakoni se ne poštuju, jer su pravosuđe, policija i druge institucije razorene i stavljene pod kontrolu moćnika, novci iz budžeta troše se putem namještenih tendera, a lažna „elita“ na taj način stiče ogromno bogatsvo pljačkajući sopstveni narod i pretvarajući ga u ubogu sirotinju.                                                

Što su moćnici bahatiji, što drskije i na beskrupulozniji način pljačkaju i uništavaju javno dobro, to je narod mirniji i pokorniji. Primjera je bezbroj, i nažalost gotovo da nema svijetlog primjera da se neka skupina građana organizovala i pružila otpor nasilju i bezakonju. Na čelo sindikata, udruženja i uticajnih organizacija ubacuju se i postavljaju provjereni kadrovi koji usmjeravaju i kontrolišu mase kako bi se spriječio masovniji i organizovaniji otpor.                        

Usljed sveopšte otimačine, novaca je sve manje pa režim neprekidno iznova steže kaiš građanima kako bi ostalo što više sredstava za njihove bahanalije. Plate se neprekidno smanjuju, struja, hrana, gorivo poskupljuje, i život postaje sve teži.                        

Poslednji uporni pokušaji nasilnog povećanja akciza na gorivo oslikavaju stanje u društvu. Uz podršku stranih bankara i njihovih mešetara, kojima je interes da nas što više zatrpaju skupim kreditima koji se ne koriste za razvoj već za opštu potrošnju, na silu je povećana cijena goriva za 18 feninfa, što će izazvati novi talas poskupljenja. Uprkos posledicama koje ćemo osjetiti svi, građani uporno ćute, a sigurno je da akcize ne bi bile na silu i nezakonito usvojene da se ispred BH parlamenta okupilo nekoliko hiljada nezadovoljnih. Čak i poljoprivrednici, koji će biti najviše pogođeni, nisu preduzeli ništa i nisu imali hrabrosti da izađu na ulice, iskažu nezadovoljstvo i izvrše pritisak, jer da je bio bar jedan masovniji protest na Trgu BiH sigurno je da se pojedini poslanici ne bi smjeli pokolebati i mijenjati olako stav, i da se Vigemarkov zakon ne bi na silu gurao po peti put za godinu dana.                     

I dok se neki narodi u uređenim društvima i državama bune i pokreću masovne proteste zbog najmanjih zloupotreba vlasti, a ministri podnose ostavke ako ih policija uhvati da voze automobil nakon popijenih nekoliko čašica vina, naši građani trpe do sudnjeg dana i lakše se odluče da dignu sidro i pobjegnu u inostranstvo nego da pokušaju pružiti neki otpor okupatorima.

Prava je šteta što genijalni Živko Nikolić nije više među nama, jer bi inspirisan mračnim tiranima našeg doba, koji su umnogome prevazišli najgore komunističke kadrove, sigurno zasjenio Holivud i dobio pregršt Oskara i nagrada prikazujući vjerno podanički mentalitet i devijacije u ponašanju balkanskih naroda.

 

Nebojša Vukanović