Desanka i Njegoš ustuknuli pred Macom Diskrecijom i Mimom Oro

Vlasti Crne Gore već dugo vremena ratuju sa Njegošem, jer im i nakon dva vijeka smeta šta je pisao veliki vladika Rade, pa su ga prijekim sudom Partije, tri decenije vladajućeg DPS-a, političko vanbračno dijete i nedonošče KPJ-a, izbacili iz škole, nastavnog programa i svih javnih institucija. Generacije Crnogoraca odrastale su na stihovima i citatima iz Gorskog vijenca, ali je novi gospodar Milo odlučio da protjera Njegoša jer se ne može sa njim u Evropu.

Djeca i mladi u Crnoj Gori ne treba da znaju ko je bio Njegoš i vladari iz dinastije Petrovića, jer se to ne uklapa u  novu Milovu politiku rasrbljavanja i „evropeizacije“ Crne Gore, stvaranje nove nacije, jezika, pisma, Crkve, prekrajanja istorije i prošlosti. Njegoš je opasan jer se ne uklapa u savremene tokove, pa su Milo i Partija odlučili da se sa njim i njegovim djelom obračunaju tako što su ga posthumno proglasili personom non grata u Crnoj Gori.

Slično je prošla i Desanka Maksimović u svojoj Srbiji. Veliki reformator Aca Zlatousti i njegovi čauši, poput Šarčevića ili bivšeg ministra prosvjete Verbića, smatraju da su Desankini stihovi i djela retrogradni, ne uklapaju se u savremeni trend pinkizacije nacije, novog vaspitanja i obrazovanja u čijem su središtu Tijana Ajfon, Maca Diskrecija, Kristijan, Mima Oro i Sandra Meduza, pa je sasvim logično da su donijeli odluku da iz udžbenika protjeraju veliku pjesnikinju, njena retrogradna i staromodna djela.

Još za života veliki Meša Selimović bio je progonjen i morao je zbog svojih životnih, političkih i nacionalnih stavova sa suprugom Darkom da bježi iz Sarajeva u Beograd, pa se ne treba čuditi što je i danas izopšten, i što se slabo čita i izučava na većem prostoru Bosne i Hercegovine, iako je Meša uspio da na najbolji način pronikne samu bit i suštinu naših problema.

Stariji pamte da je Meša bio toliko javno ponižen, da je sarajevski Svijet 1971. pisao kako je „Sarajevo preživjelo odlazak fudbalera Repčića i Savčića u Zvezdu, pa će proživjeti i bez Meše koji je otišao u Beograd“! Fudbalere niko više ne pamti, a cijeli svijet se divi Meši i njegovim sjanim djelima, inspirisanih porodičnom tragedijom jer su komunisti na pravdi Boga 1944. u Tuzli strijeljali Mešinog rođenog brata Šefkiju Selimovića, uz prećutno odobravanje drugog brata Buđonija, Teufika Selimovića, visokog oficira OZNE.

Meša nažalost nije jedini, a slično je u Bosni prošao i proslavljeni nobelovac Ivo Andrić, kao i mnogi drugi velikani i intelektualci koji su se povlačili pred udarima neobrazovanih primitivaca, političara, mediokriteta, ulizica…  Ako ovako ubrzano nastavimo da propadamo i tonemo, pitanje je samo dana kada će neki sa velikim zvanjima a malo znanja ukloniti iz škola i zabraniti djela Danila Kiša, Borislava Pekića, Jovana Dučića i drugih velikana koji se posthumno ponižavaju, skrnave i povlače pred najezdom šunda, primitivizma i kiča, raznim Diskrecijama, Meduzama, Ajfonima, korumpiranim političarima, lopovima, kriminalcima i starletama.

Mnogi se sada, nakon što Farma, Zadruga i Parovi godinama obaraju rekorde gledanosti, tobože čude šta nam se to dešava, a sve je samo prirodan i logičan slijed stvari i događaja u dobro osmišljenom projektu sistematskog pokoravanja, zaglupljivanja i uništavanja nacije, jer je neobrazovane i nemoralne, duhom i materijalno siromašne, lako držati u pokornosti.

Cijelo društvo poplavili su neobrazovani ali poslušni primitivci i mediokriteti koje su Partije postavile na ključna mjesta, iako nemaju nikakvo znanje, iskustvo i obrazovanje. Sve je pogaženo, poniženo i obesmišljeno, i ne treba se čuditi jer tražili ste, gledajte!

Žao mi je samo što u sveopštem potonuću i ludilu društvo sa sobom na dno vuče i naše istinske velikane iz prošlosti, ali niko nije siguran i amnestiran kada naiđu teška vremena, bure i oluje koje iz mulja i taloga na površinu izbace svakojako smeće koje postavlja svima svoje nakaradne norme i pravila.

Spasa nam nema, propasti nećemo!

 

Nebojša Vukanović