Reakcija na tekst poslanika NSRS Nebojše Vukanovića  pod naslovom: „Zašto ćuti Dane Čanković i ostali čankolisci?“

 

Ćutim, jer moja djela govore više od riječi

Reakcija na tekst poslanika NSRS Nebojše Vukanovića objavljenog 1.12.o.g  na portalu Srpsko ujedinjenje, pod naslovom: „Zašto ćuti Dane Čanković i ostali čankolisci?“,  a isti je prenio i RTVBN portal,  a završava se: „Zašto ne izađu u javnost i sad ne kažu Dodiku objavi Program reformi i kaži NEĆEMO U NATO? Izađite razni štakori iz svojih rupa i recite narodu bar zašto ćutite?“.

Pokušaću odgovoriti u duhu naziva navedenog portala, a ne ostrašćeno i obojeno stranačkim i ličnim interesima.

Poštujući funkciju narodnog poslanika koju obavlja Nebojša Vukanović, a manje njegov ratnički  stil u političkoj borbi, koji za posljedicu često ima političke svađe koje ne vode dobrom rezultatu, reći ću, u smirenju je spasenje, ali u njemu se donose i najbolje odluke. Iako se u mnogome slažem sa poslanikom Vukanovićem, poput njegove priče u borbi protiv kriminala i korupcije, jačanju institucija, uvođenje reda u obrazovanje, funkcionisanje pravne države u svakom smislu, stvaranje ambijenta koji će zadržati mlade i sposobne.., ali, zar o tome ne govori većina političara?

Ovo prelomno vrijeme zahtijeva prioritete i definisanje suštinskih interesa za narod. Danas je prioritet sačuvati Republiku Srpsku koja je garant opstanka srpskog naroda na njenoj teritoriji a drugi ciljevi doći će vremenom. Ulazak Republike Srpske i BiH u NATO, odveo bi Srpsku, kroz jedan proces, u nestanak. A onda bi Srbi promijenili svoj identitet i bili bi nešto drugo.

Zato tako suštinsko pitanje kao što je pitanje ulaska u NATO, ne treba koristiti kao ostrašćeni učesnik koji sve to dovodi u besmislenu ravan, prozivke, svađe i osuđivanje. Oko suštinskih pitanja za narod političari trebaju imati jedinstvo, jer ga narod  u suštini ima. A ako ima nešto  što zbunjuje i što sprečava to jedinstvo političara, kao što je to, možda, dokument Predsjedništva BiH, Program reformi u BiH koji je upućen u sjedište NATO-a, onda to treba polako i postepeno razjasniti, uzimajući u obzir da teška i komplikovana situacija zahtijeva mudrost koja određuje način dolaska do zajedničkog cilja.

Ono što se moglo čuti o tom dokumentu na medijima, navodi me na zaključak, da je većina teksta dokumenta proizišla iz dosadašnjih odluka, pa čak i zakona koji trasiraju put RS i BiH u NATO, kao i da ga dalje nastavljaju i utvrđuju. Ono što je najbitnije u tom dokumentu jeste, da je za ulazak RS i BiH u NATO, potrebna nova odluka Predsjedništva BiH. Znamo, da po ustavu, svaku odluku Predsjedništva BiH srpski član iz RS može proslijediti Narodnoj skupštini RS na preispitivanje, pa ako dvotrećinskom većinom NSRS se ne prihvati takva odluka, ona automatski ne može stupiti na snagu.  Znači konačnu odluku u suštini donosi NSRS. Isto pravo imaju ostala dva člana Predsjedništva BiH i Parlament Federacije BiH.

Ukoliko NATO i druge zajedničke institucije BiH, prenebregnu tačku dokumenta Programa reformi u BiH u kojoj se govori o neophodnoj novoj odluci za ulazak u NATO, onda Republika Srpska može napraviti legitiman iskorak u pravcu donošenja svog novog ustava koji će se isključivo bazirati na Aneksu IV Dejtonskog sporazuma, kao međunarodnog ugovora ili da krene svojim novim putem  razdružujući se od Bošnjačko-hrvatske Federacije.

Ali, i bez obzira šta pisalo u tom dokumentu, pa čak i šta Milorad Dodik misli o ulasku RS i BiH u NATO, u ovoj reakciji na spomenuti tekst, mene interesuju, a vjerovatno i većinu naroda, šta će poslanik Vukanović i opozicija u ovom smislu uraditi – hipotetički ako je Dodik za ulazak u NATO da li će se poslanik Vukanović i opozicija povinovati stavu Dodika ili mu se suprotstaviti.

Što se tiče mene, ja sam vodio kampanju protiv NATO-a i kada su svojevremeno srpski političari sa radošću pričali o tom vojnom savezu. A podržavam sad one političare koji su promijenili svoj nekadašnji stav u tom smislu.

I odgovor na pitanje zašto sada ćutim, jeste,  zato što delam. Delam i kroz akciju „Potpisom protiv ulaska u NATO“, a ako Bog da, relativno brzo,  i nečim obavezujućim. Zašto to poslanik Vukanović ne zna, možda su krivi režimski mediji, na koje sam se uspinjao, kako reče poslanik.

A što se tiče njegove konstatacije  da štitim Oca nacije kako on reče, misleći na Milorada Dodika odgovaram – Otac nacije, srpske, za sva vremena je zaštićen, Sveti Sava.

Banja Luka, 02. 12. 2019.

Dane Čanković

Predsjednik SNP — Izbor je naš

NOVOSTI

Abazović neće sa Bečićem

Merkel: Francuska podstiče dijalog o Kosmetu

Čeda i izaslanik Nenada Čanka na dženazi u Srebrenici