Dan Republike, dan posle

Svako društvo snažno je onoliko koliko su jake institucije i njene najslabije karike. Nažalost Republika Srpska nije pravna država, u njoj nema slobode govora, vladavine prava i pravde za građane, posebno ne za obespravljene, ponižene i sirotinju. Broj stanovnika takođe je jedan od najboljih pokazatelja stanja u nekom društvu, a činjenica da narod, prije svega mladi, masovno odlaze, bolje reći bježe iz Republike Srpske, ne samo zbog nedostatka posla i života dostojnog čovjeka već ne žele da se ponižavaju za mrvice, ne žele da žive u društvu izvrnutih vrijednosti, anarhiji i totalitarnom društvu u kome sve odluke donosi jedan čovjek ili mala grupa ljudi.

Zdravstveni, penzioni i obrazovani sistem, koji čine stubove jednog društva, su na koljenima, a u Srpskoj je izvršena duboka podjela na brojnu i obespravljenu sirotinju, koja jedva preživljava na ivici i bori se za golu egzistenciju, te mali broj ultra-bogatih ljudi, uglavnom hulja, političara i tajkuna, čast izuzecima, koji su se obogatili zahvaljujući korupciji, politici, privatizaciji i kulučenju sirotinje.

Maćehinski odnos vlasti prema onima koji su podnijeli najveću žrtvu i koji su najzaslužniji za stvaranje Republike Srpske, demobilisanim borcima, ratnim vojnim invalidima i djeci poginulih boraca, uz stotine gladnih koji čekaju obrok u redovima ispred javnih kuhinja u Banjaluci i širom Srpske, su lakmus papir koji govori više od hiljadu riječi. Nikakve parade, bakljade, kolone vozila sa srpskim zastavama, populizam, velike izjave, nagrade i plakete ne mogu prikriti bijedu, apatiju i očaj koja je svugde oko nas.

Kada se iz korjena promijeni odnos vlasti prema svom narodu, kada bude istinske slobode i pravde, kada briga o obespravljenu, siromašnim, bolesnim i poniženim bude primarma aktivnost, kada se novci iz budžeta umjesto namještanja tendera privilegovanim dvorskim firmama i tajkunima, luksuz, vozila, zgrade, softvere i gluposti budu usmjeravale u razvoj, otvaranje radnih mjesta i usmjerene onima kojima je pomoć najpotrebnija, vratiće se vjera da žrtva nije bila uzaludna i da ovaj prostor može biti mjesto ugodnog života za sve a ne samo za privilegovane.

Sudeći po velikim izjavama i novim obećanjima o samostalnosti, lažni Otac nacije se dobro oporavio, hvala Bogu, baš kako sam i predvidio da će od Dana Republike ponovo početi po starom, serije ispraznih priča, najava i obećanja koje treba da izazovu lančane reakcije i skrenu pažnju sa ikone i drugih afera. Ponovne najave referenduma i samostalnosti Srpske, u ovom trenutku, kad se mijenja vlast u Americi i kada međunarodne okolnosti nikako ne idu na ruku Republici Srpskoj, jedan je u nizu suludih poteza koji pokazuju koliko su vlasti neodgovorne i šizofrene, spremne da žrtvuju narod i Srpsku zbog jednog čovjeka, nekoliko jeftinih dnevnih političkih poena. Umjesto velikih priča, najava i jeftinih predstava za javnost, nama je potreban korjenit zaokret, profesionalizacija i vraćanje povjerenja u institucije, pravda, red, slobode političkog djelovanja, pravednija raspodjela, briga o mladima i populacija, zaustavljanja iseljavanja i drugih negativnih tendencija, slobodnih medija i maksimalnog poštovanja ljudskih prava, slobode govora i istinsku demokratija.

Cijelim ovim prostorima potrebna je katarza i zaokret, treba poštovati sve žrtve ali treba prestati sa širenjem mržnje i želje za osvetom, koja će nas samo vratiti u novu spiralu stradanja ako se ne opametimo i počnemo sa živimo kao ljudi, poštujemo i čuvamo jednu druge, učimo na greškama i prošlosti, uspostavimo pravnu državu.

Nadajmo se da ćemo Dan Republike naredne godine proslaviti u potpuno drugačijim uslovima i atmosferi, da će se stvari iz korjena promijeniti i vratiti nada ljudima u bolje sutra.

 

Nebojša Vukanović