Dan posle

Dr Saša Borjan nije se osramotio, uspio je da dobije podršku trećine građana Trebinja koji su izašli na izbore, bez ijednog sigurnog glasa, poziva pritiska, i objektivno u ovom trenutku više se nije moglo. Svega desetak ljudi sa skromnim resursima u teškim okolnostima nosilo je kampanju, suprotstavilo se bogatoj mašineriji u koju je uključen sav javni sektor, na građane je vršen snažan pritisak, Saša je u lokalnim medijima dobio skroman prostor, a samo juče, tokom izbornog dana, stotine režimskih aktivista špartalo je po terenu i obavilo na hiljade poziva, na silu tjerajući građane da glasaju za Ćurića.

Dr Borjana sabotirala je njegova vlastita stranka PDP, a činjenica da predsjednik Gradskog odbora i odbornici PDP-a u gradskoj Skupštini nisu u kampanji rekli niti jednu riječ, nisu bili na nekoj tribini niti su pružili bilo kakvu podršku, jasno pokazuju kakva je situacija. Posebno je sramno ponašanje predsjednika GO PDP-a Trebinje Slavka Vučurevića, koji ne samo da nije rekao ni jednu riječ u kampanji, već je prema mojim saznanjima sabotirao dr Borjana, pridruživši se tako lokalnim „odmetnicima“ Anđušiću, Kešelju, Kašikoviću… Borjan i poslanik Ljubo Krunić punih 10 godina podržavali su Slavka i pomogli mu da postane odbornik, poslanik, gradonačelnik i ambasador, i sramno je što ih je Vučurević sada ostavio na cjedilu, kada je situacija izrazito nepovoljna.

Istina da je Slavkovo ignorisanje vjerovatno pomoglo Borjanu, jer se svakako treba distancirati od potrošenih i rezrogradnih struktura, ali je odnos prema partijskim kolegama koji su mu puno valjali pokazao njegovo pravo lice. SNSD, Dodik, Luka i Miko trebaju mu podići spomenik, jer da Slavko 2012. nije postao gradonačelnik oni danas ne bi bili na političkoj sceni već smetljištu istorije.

Riječi opozicije upućene narodu već duže vremena se razbijaju kao talasi od hridi, ali uprkos nerazumjevanju borba za pravdu i istinsku slobodu nastavlja se nesmanjenom žestinom. Dr Borjan je podnio žrtvu kandidujući se u teškom trenutku, svjestan da su šanse za pobjedu minimalne, i njegov rezultat se može smatrati podvigom jer nije bilo ni minimum uslova za slobodno izjašnjavanje građana. Miko u njegovom slučaju, bez novaca, HET-a, gradskog budžeta, medija i partijske infrastrukture, sigurno ne bi osvojio ni 500 glasova. Mobing, suluda kažnjavanja i premještanja dr Borjana u Domu zdravlja su samo pokazatelj kakvo je stanje u porobljenom Trebinju, i kakvi su uslovi za rad opozicije.

Nipta nije gotovo, i sjetimo se 2012. godine kada je SNSD doživio debakl, imao svega 4 900 glasova a Dobroslav Ćuk oko 6000 glasova, ili trećinu ukupno izašlih glasača. Koristeći neispunjena očekivanja i grube gafove Slavka Vučurevića, uz velike zloupotrebe HET-a i javnog sektora, SNSD je za kratko vrijeme napravio preokret i nažalost ubjedljivo pobijedio na ključnim izborima 2014. godine,uprkos teškim hipotekama iz prošlosti. Neophodne su radikalne promjene u načinu rada i organizaciji opozicije, i ukoliko bude sloge, iskrenog odnosa i vrijednost rada, ubjeđen sam da se Miko može skinuti u drugom poluvremenu, na redovnim lokalnim izborima 2020. godine.

 

Nebojša Vukanović