Prenosim u cjelosti status Maje Kostović desetog dana štrajka glađu..
Deseti dan… Na trenutke mi djeluje kao da ovo sve traje čitavu vječnost, a nekad se pitam zar je već prošlo toliko…
Na trenutke preosjećajna i razdražljiva… Puna suza, jeda i boli… Puna gorčine zbog dugogodišnje nepravde. Psihotarapeut sa kojim sam obavila pripremu i koji me prati čitavo vrijeme kaže da su te krize normalne. Mozak bez hrane je razdražljiv… Pa, sad su mi jasni i oni dani od ranije…
Tijelo… Služi me i hvala Bogu. Hvala i mom dragom doktoru (imena ne pominjem, da se ne bi drugi optuživali za ovaj moj postupak. U svakom slučaju – hvala Beogradu i Zagrebu). Uključivanje proteina, uz ugljene hidrate u vidu slatke vode, infuzije, glukozu, C,B,D vitamin, magnezijum, kalcijum, infuzione rastvore održava mi tijelo zdravim. Znam se našaliti da pored ovoliko vitamina i infuzija nikada zdravija nisam bila.
Popijem i tablete za smirenje, jer, moram vam priznati da je ovaj način borbe psihički iscrpljujuć. Borite se za svoje osnovno pravo – a u vidu ćutanja dobijate samo potvrdu njihove neljudskosti, bahatosti, nesposobnosti i – BEZOBRAZLUKA.
Ko su oni? Pa načelnik Vukadinović i njegovi saradnici. OO SNSD Foča (isključivo iz razloga tatinog članstva, visokih funkcija i svega onoga što je uložio u njih). Onda jednom, kada se Milan (oprostite što ga niti mogu niti želim persirati niti ga zvati po funkciji, jer priznajem autoritete jedino ukoliko su to sposobni i časni ljudi) javio da mi priča priču kojom ga je nafilovalovao politički otac (da me ne prijavi opet da ga ne pominjem), pitao me jel načelnik jedina adresa? Parafraziraću izjavu pokojnog Milana Bandića, dugogodišnjeg gradonačelnika Zagreba – „kada umre vrabac na Zrinjevcu (Maksimiru), ja sam kriv“.
Pa Milane, to nosi funkcija načelnika, ne znam kako nisi svjestan toga. Biti načelnik nije samo strpati u dzeđ 4100KM mjesečno. Ali, šta ja tebi da pričam, kada, izvini, ti nemaš pojma ni kapaciteta da nosiš tu funkciju. Da si imao druge mentore, vjerovatno bi nešto i bilo od tebe. Načelnik treba biti načelnik svih građana i voditi računa o njima, a ti vodiš računa samo o onima za koje ti nalože. Moj načelnik nisi, to si mi postupcima i djelima pokazao, kao i brojnim koji nisu po volji malom/velikom, zato i nemam poštovanja prema tebi i bezobrazna sam. Sa razlogom.
Poštovanje…. Tražite ga, a da li ste svjesni da je poštovanje dvosmijerna ulica? Moj dragi prijatelj, veliki i priznati košarkaški sudija Zurapović to mi je uvijek govorio. I time se uvijek vodim. Kada mene neko poštuje, poštujem i ja njega – i obrnuto. Vas eksperti u opštini zaista ne mogu, neka ide na moju dušu.
Mnogo pritiska… Ćuti, pa biće posla… Nemoj ih kritikovati, sama sebi praviš problem. ??? Ubij me da ne živim. Oduzmi mi sve. Pravo da pričam, pravo na dišem, da jedem, da hodam. Ćutala sam ja pa ništa dobila. Ćute evo mnogi, pa jel ima efekta? Isperite nam mozak, hodajmo ko roboti, mislimo kako vi želite. Nije ni to život.
Maligno su me pokušali diskreditovati režimski novinari, bivše kolege sa Radio Foče. Biro, biro, biro… Prvo, time što nisam bila prijavljena (isključivo zbog propusta u odjavi iz KS BiH), smanjila sam vam javnu sliku o broju nezaposlenih u ovom selu. Komentari tipa – čuj dvije godine traži posao, ja tražim 10 godina… Oprostite, možda sam ja luda, možda je do mene, ali koliko ljudi živite u strahu, koliko je ova država, grad, sistem, vlast uspjela da vam ispere mozak da smatrate normalnim da je sasvim prirodno na posao čekati 10,20 godina…. Još jednom – oprostite, ali ja to ne razumijem. Jel trebam da čekam deset godina, pa da mi sa 50 kažu – ma ti si stara, za tebe nema posla???
Tražim posao u struci. Tražim ma kakav posao, ali sad iz inata (najbolje me poznaje moja najbolja prijateljica Bojana), tražim posao sa VSS. Zna se koliko koštaju radna mjesta u nekim preduzećima. Vratitie mi novac koji je moj otac uložio u vašu stranku pa ću da ga kupim (cca 20.000KM).
Istina je, borim se primarno za egzistenciju, ali vaš bezobrazluk, bezosjećajnost tjera me da kažem sve o vama.
Mamin školski drug i tatin prijatelj, narodni poslanik, čovjek koji se nešto pita, valjda. Mamina školska drugarica, žena tatinog pokojnog prijatelja, načelnica. Pa gdje ste da pitate vašu školsku prijateljicu kako je, kako joj je dijete? Inače, mamu su danas na svu muku ukočila leđa i ne može da ustane iz kreveta. Bobija nema ko da izvede, nema ko da ode do apoteke. Imate li stida i srama?
Kolega Pantiću, zašto je moja izjava isječena – zašto niste pomenuli ime jedinog čovjeka iz GO SNSD koji se javio na sva pisma koja sam im slala? Cenzura…. Neko možda ne primijeti, ali ja sve vidim (hranim mozak i u ovom stanju, ne brini).
I – zašto me se plašite? Zašto mi upadate u profile? Šta tražite? Nešto da me diskreditujete? Našli ste humanitarne akcije za organizaciju „Svi za Kosmet“ i kontakte sa javnim ličnostima. Jesu li vam trebale obnažene fotografije? Nije problem, uslikaću se, samo za vas. Al ja da sam htjela pažnju, lajkove, slikala bih se gola, sigurno je da bih dobila više lajkova u ovom raspalom društvu. Da sam htjela, mogla i umjela, mogla sam ja raširiti noge pa tako doći i do hljeba i do posla. Ali ja nisam ta. I kao što sam i rekla jednom vašem velikom direktoru – bolje da jašem mladog konja, nego matoro govedo.
Vi stida i srama nemate, nemate empatije, vi čuvate svoje novčanike i plate, ali ne zaboravite da treba živjeti i poslije mandata.
I sve ono što ste od mene tražili – dobili ste. A tražili ste baš ovakav način. I pokazujete ogromnu nezainteresovanost, nesposobnost, nesnalažljivost u kritičnim situacijama.
OVO NIJE POLITIKA, ALI SE ODNOSI NA VLADAJUĆU KLASU. OVO JE BORBA GRAĐANINA ZA OSNOVNA LJUDSKA PRAVA – PRAVO NA ŽIVOT, RAD, SLOBODU GOVORA.
Ne plašim vas se, čuvam se, neću vam pružiti tu privilegiju da me se riješite tako lako. Ja nisam tikva bez korjena, vi to znate dobro, ja sam imala sve, sad nemam novca – ali imam i dalje mozak, duh, dušu i hrabrost. Nećete mi to oduzeti.
I traje ovo i dalje… I trajaće… Na ovaj ili neki drugi način…
Za kraj – hvala „čika Milu“ iz mog djetinjstva, ali sram vas bilo članu predsjedništva što ste zaboravili na bezbroj noći i druženja u Beogradu, Kopaoniku i gledate da dijete vaših poznanika (neću reći prijatelja) propada. Pozdravite tetu Snežu i od mene svo zdravlje i svo dobro ovoga svijeta.
Ja idem dalje, kao Čovjek, kako ćete svi vi?
PS. LJUBIM VAS I SUPER SAM, ZNATE ŠTA SU PROTEINI I SUPLEMENTI, NEĆU SEBE DA UGROZIM!