palpal

Da se Krcun i Ranković ustanu pa vide Osmicu i UDBU danas

Iako zloglasna jer je progonila, hapsila i ubijala brojne nedužne ljude, nekada je OZNA i UDBA bila ozbiljna služba i organizacija koja je sijala strah i trepet u narodu, kontrolisala sve segmente društva a njenim raspadom i podjelom na republičke Službe državne bezbjednosti počeo je i raspad Jugoslavije.

Ma šta o njima mislili jer su bili opasni, indokrinirani, kršili ljudska prava i slobode građana, Ranković, Krcun, Kapičić i drugi čelni ljudi Službe do Staneta Dolanca bili su ozbiljni igrači koji su znali svoj posao, i mogu zamisliti šta bi sada rekli da mogu da ustanu i vide svoje nedostojne nasljednike, poput Osmice. Da ne kažem šta bi rekao da se ustane Drug Stari, koji se igrao sa Krcunom i Rankovićem kao figurama.

Afere u najvišim pravosudno-obavještajnim krugovima Bosne i Hercegovine nastavljaju da se nižu, i usudio bih se reći, više nikog i ne iznenađuju. Ipak, kome nije žao odvojiti ili uzaludno potrošiti sat i po vremena da presluša „tajne“ snimke objavljene na portalu Dnevnog avaza, možda bi se mogao i iznenaditi, prije svega, načinom komunikacije i atmosferom u kojoj razgovaraju prvi čovjek Obavještajne službe Bosne i Hercegovine -OSE Osman Mehmedagić zvani Osmica, pretorijanac nekad Alije sad Bakira Izetbegovića, i još uvijek glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, te njena pudlica, rukovodilac POK-a (Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u Tužilaštvu BiH) Ozrenka Nešković.

Ovdje je važno istaći da je Mehmedagić nedavno hapšen i oslobađen zbog svoje fakultetske diplome, ili bolje rečeno diploma, da je Tadićka razriješena dužnosti u disciplinskom postupku koji se protiv nje vodi, a da Neškovićevoj uskoro ističe mandat na poziciji zamjenika tužiteljice i faktički drugog čovjeka Tužilaštva BiH, ali da svi i dalje obavljaju navedene funkcije.

Snimci su objavljeni i dostavljeni kako je navedeno na Avazovom portalu, mailom iza koga stoje pošteni i potlačeni uposlenici OSA-e, a navodi se kako je razgovore tajno snimao Osmica. Bez namjere da se bavim istragom ko je i kako snimao razgovore, ne djeluje mi logično ovo obrazloženje, jer se na snimku uočava da Osmica dolazi u kancelariju glavne tužiteljice, te kako istu na kraju i napušta, ispraćen od tužiteljica u neobaveznom i šaljivom tonu. Znači, iz prezentovanog snimanja, pomoću telefona ili nekog prenosivog uređaja nije mogao izvršiti on, već samo neka od tužiteljica, ili se, po drugom scenariju, radi o ozvučenim prostorijama državnog tužilaštva. Ukoliko su prostorije Tužilaštva BiH ozvučene, postavlja se pitanje po čijem nalogu, te koliko je u takvim uslovima uopšte moguć normalan rad tužilaca, ali i ko na takav način vrši uvid u njihov rad, rad saradnika i inspektora u tužilaštvu, iskaze svjedoka, zaštićenih svjedoka, žrtava, izvora…

Posebno je pitanje kako je moguće da ovakav snimak završi u javnosti. Samo ove okolnosti veoma su ozbiljan razlog za istragu i procesuiranje, jer je neovlašćeno prisluškivanje krivično djelo za koje se može izreći kazna od čak 5 godina zatvora.

Još sporniji od činjenice ko je koga i u koje svrhe snimao, je sadržaj samih razgovora. Prvo, Osman Mehmedagić bez blama dolazi da interveniše za predmet koji se vodi protiv njega, interpretirajući postupak provjere vlastite fakultetske diplome kao udar na službu, odnosno instituciju kojom rukovodi, a što je veoma česta pojava kod ovdašnjih rukovodilaca na svim nivoima.

Osmica se na snimku žali na istražne radnje koje provodi tužilac Oleg Čavka, pri čemu kroz razgovor provlači tužiteljicama da je upoznat kako se po pravilniku predmeti ne smiju ručno dodjeljivati već ih treba dodjeljivati sistem, ali i da nisu izvršene bezbjednosne provjere zaposlenih u Tužilaštvu, a što u konačnici i jesu razlozi zbog kojih će Tadićka kasnije biti razriješena dužnosti. U nastavku razgovora Osmica izlaže i kako za tužioca Čavku ima inkriminišuća saznanja, od telefona koje je izuzimao iz dokaznog materijala, do sastajanja sa pojedinim biznismenima i bezbjednosno interesantnim licima, koga je istraživao, gdje su se i šta dogovarali, te kako navedeni tužilac upada u mjere i istražne radnje koje se rade još od 2011.

Priznaje i da je tužilac 7 godina imao na raspolaganju sredstvo za tajno snimanje, koje mu je upravo njegova Agencija ustupila. Zamjera tužiocu što koristi instrumente tužilaštva u postupanju protiv njega, te se poziva se na svoj intelekt, profesiju i struku, što u navedenom kontekstu zaista zvuči i ironično, da ne kažem tragikomično. Osmica takođe tužiteljicama iznosi i saznanja kako državni tužioci međusobno ucjenjuju jedni druge iznošenjem informacija u javnost, te kako „posušuju predmete“.

Ovdje svakako valja napomenuti i da je tužilac Čavka višestruko kompromitovan već godinama, ali opstaje i ima status jednog od najodanijih i najposlušnijih ljudi Gordane Tadić. Zaista u cijelom kontekstu priče nema se kome držati strana, sve je ovo od zla oca i gore majke, kako se kaže u narodu.

Umjesto da reaguju sa željom da se opisana ponašanja hitno istraže i procesuiraju, na iznesene tvrdnje glavna tužiteljica se uglavnom snebiva i zaprepašćuje nad zakulisnim radnjama, uz uporne tvrdnje kako ona ni o čemu nema pojma. Nešković pak nalazi opravdanje u tome što je malo Sarajevo, a mala je i Bosna, pa da 90% ljudi, eto tek tako, može upasti u mjere. Iako nije mlada, a nije ni neiskusna, kako sama izjavi, njoj su neke prezentovane stvari naučna fantastika. Meni lično, na naučnu fantastiku najviše su ličile horske izjave, da ne kažem slaba gluma rukovodećih tužiteljica, kako svaki tužilac radi svoj predmet i kako one ne vrše nikakav uvid u njihovo postupanje, te da ne govore svojim tužiocima šta će raditi.

Mehmedagić je u razgovoru iznio i sumnje da se Dalida Burzić bavila reketiranjem, a umjesto da zatraži više detalja i zvanično dostavljanje informacije kako bi se iste mogle provjeriti, Ozrenka Nešković mu govori nemoj mi to pričati, sudija je, kolegica, ne želim to da slušam, te kasnije ponovo upozorava da se ne priča o Dalidi.

Mehmedagić u nekom momentu izjavljuje da nigdje nema više reketa nego u sudu i tužilaštvu, te predlaže da se radi malo većih, jačih predmeta, jer kad se gleda izgleda kao da je rad na korupciji stao. I tu dolazimo do onoga što je meni najviše zaparalo uši, a to je izjava Ozrenke Nešković, zamjenice glavne tužiteljice i rukovodioca Posebnog Odjeljenja za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u Tužilaštvu BiH, koja kaže da borba protiv korupcije nije stala, ali da će je malo „zakolutati“, jer „fali malo mesa narodu“, uz napomenu da je to srednja korupcija, a visoka se ne može raditi!!!

Na to se nadovezuje Osmica koji izjavljuje da oni rade i srednju da bi samo malo dali narodu da se nešto radi!!! Zajednički konstatuju da kad krenu raditi, to mora biti ziherica! Izgleda da od tada, a pretpostavlja se da je razgovor vođen nekad u ljeto 2019. tu zihericu, oko koje bi svi bili saglasni, nisu pronašli.

Iz cijelog razgovora je vidljivo koliko cijeli ovaj skup muči pisanje medija. Svi su svjesni problema curenja informacije, jer kako kažu, prije nego što krene akcija o njoj mogu čitati u novinama.

Posebno se spominje rad novinara Avde Avdića, za kojeg Mehmedagić potpuno neprimjereno tvrdi kako ga je „nabio nogom“, te upozorava tužiteljice da se isti bavi javnim nabavkama u Tužilaštvu, posebno reprezentacijom u određenim ugostiteljskim objektima.

Na kraju tužiteljica Tadić zaključuje da je došlo vrijeme da se neke stvari smire, riješe i poravnaju. Sa ove vremenske distance djeluje da su ipak eskalirale.

Ali ako potrošite sat i po svog života preslušavajući ove snimke, morate se još jednom zapitati gdje mi živimo, i kome smo dozvolili da nas vodi. Mahalski, veoma nizak i primitivan način komunikacije među akterima snimka, koji predstavljaju sam vrh pravosudnog i obavještajnog sistema zemlje, nezakonito snimanje, objavljivanje, direktne i indirektne prijetnje, insinuacije, manipulacije i nedvosmislena izjava rukovodioca POK-a da se visoka korupcija ne može raditi, a na koju izostane bilo kakva reakcija su zastrašujuće, ali i samo još jedna potvrda onog što uporno ističem, a to je da nije dovoljno promijeniti vlast već se mora mijenjati kompletan sistem.

Da li će na izneseno reagovati neko od pravosudne zajednice, ostaje da vidimo, ali sve što se događa nije samo pokazatelj nemoći već kapitulacije pravne države, koja je umrla jer su je izdali i prodali nedostojmi i korumpirani na vrhu sistema.

 

Nebojša Vukanović