Da li su „Bemine“ cokule ponovo tas na vagi
Sudeći prema borbi političara za naklonost Marinka Umićevića, vlasnika Fabrike obuće „Bema“, izgleda da će njegove cipele odlučiti pobjednika i na narednim opštim izborima. Gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević dugo vremena je poprilično neuspješno pokušao da kopira Milorada Dodika u neodmjerenim izjavama, arogantnosti i bahatom ponašanju, pa je red da i predsjednik preuzme neke ideje od pobjednika poslednjih lokalnih izbora u Trebinju. Ne znam da li će Dodik i njegovi saradnici obilazati kuće po Republici Srpskoj darivajući glasačima „bemine“ kaloše i crevlje, ali je vrlo vjerovatno da će Umićević uoči izbora položiti nekoliko kamena temeljaca širom Republike Srpske za svoje nove pogone i otvoriti više stotina radnih mjesta.
SNSD je kampanju počeo koristeći svoja najjače oružje, novac, a dok je javnih preduzeća, kredita, obveznica, banaka, Rusa i MMF-a crveni neće žaliti narodni novci za kupovinu protivnika i glasova. Primjenjujući taktiku Šiptara na Kosovu, koji su prvo po paprenim cijenama kupovali kuće i imanja najbogatijeg i najuticajnijeg domaćina u srpskim selima, a potom su siromašni Srbi pod pritiskom odlazili prodajući očevinu za bagatelu, i Dodik je počeo da razbija opoziciju kupujući uticajne političare. Uvjeren sam da će Marinko Umićević biti samo jedan u nizu visokih funkcionera opozicionih partija koji će do oktobra promijeniti dres, a svaki prebjeg mediji pod kontrolom vlasti iskoristiće da zadaju žestoke udare opoziciji. Ulaskom naprednjaka Adama Šukala u koaliciju sa DNS-om Dodik je uspio na neki način da amortizuje opozicionu priču o talasu promjena i Vučićevoj podršci, a ranije dogovoreni Umićevićev transfer tempiran je za dan kada opozicione stranke formiraju Savez za promjene kako bi se omalovažio i ismijalo ujedinjenje protivnika.
Iako bi bilo prirodno da opozicione stranke imaju inicijativu i diktiraju tempo naletima i talasima žestokih udara na protivnika koji ne drži gard jer su mu pod teretom brojnih afera teške ruke pale do pojasa, stiče se utisak da opozicija iz polu-defanzive odgovara na poteze vlasti. Da Dodik ima iole ozbiljne protivnike pitanje pobjednika na predstojećim izborima bilo bi davno riješeno jer poslije bezbroj prevara, pljačke, sveopšte narodne bijede, neispusnjenih obećanja i korupcionaških afera vlast bi davno istakla bijelu zastavu i samo gledala gdje da se skloni i izbjegne narodni gnjev i zasluženu kaznu. Dodik ima nevjerovatno sreću da osim Mladena Bosića, od ostatka opozicije ne bi mogao za sebe odabrati povoljnije protivnike. Ivanić i Čavić su ga doveli na vlast 2006. godine pa onda dobili nogu u zadnjicu, a o Gligoriću, Kuzmanoviću i kvazi-liderima drugih opozicionih stranaka suvišno je trošiti mastilo.
To što se opozicione stranke ujedinjuju za njih je u principu dobar potez, ali je loše što se u prvim redovima nalaze osobe sa velikim hipotekama iz prošlosti, poput Tihomira Gligorića koji može biti dobar svjedok saradnik u procesima koji će se eventualno voditi protiv čelnika aktuelne vlasti, ali ne i prvoborac u borbi za pravdu i poštenje. Mladen Bosić ne nosi hipoteke iz prošlosti, i osobe poput Gligorića, ili marginalaca poput Zdravka Krzmanovića i Milanka Mihaljice, nanijeće štetu i otvoriti prostor za napade, što se moglo vidjeti i u tv-duelu na RTRS-u. Takođe bar javno nije trebalo eksponirati Acu Prelića, Duška Vukotića jer se daje prilika vlasti da ustvrdi kako su protesti Veterana i boraca bili izrežirani u opozicionoj kuhinji.
Pojedini SDS-ovi i opozicioni gradonačelnici suludim potezima, poput šićardžijskog predizbornog povećanja plata u Gradišci i Donjem Žabaru, ili očiglednog nepotizma, partijskog zapošljavanja, zloupotreba, Bosiću prave ogromnu štetu i ukoliko želi da pokaže odlučnost i liderstvo on mora skupiti sange da lupi šakom od sto, presječe začarani krug i obračuna se sa funkcionerima svoje stranke i koalicije koji rade suprotno interesima naroda i države. Bijelu knjigu prvo treba otvoriti i iščitati u svojim redovima, što će na početku biti možda malo i bolno, ali će dalekosežno dovesti do ozdravljenja i rezultata.
Kada su doživili debakl na izborima 2006. godine u SDS-u su tvrdili da su čuli glas naroda koji ih je kaznio za loš rad i rukovođenje državom, i da će velikim zaokretom i smjenama pročistiti redove i pokušati da povrate nekadašnju moć i uticaj. Osim mladog gradonačelnika Pala skoro da i nema novih lica u SDS-u, a sa potrošenim metuzalemima teško će biti ubijediti narod da dolaze krupne i pozitivne promjene. PDP se nalazi u terminalnoj fazi raspadanja, i ukoliko Glavni Baja još malo odriješi kesu i kupi još nekolicinu rovitih kadrovika vrlo je lako da Udruženje Mlađovih ekonomiskih reformatora bude ispod cenzusa. Zbog toga je potpuno nelogično da SDS i PDP dijele kandidature jer će Ivanić tako ozdraviti ali će poprilično oslabiti opozicioni korpus. Umjesto njega Bosić je u prve redove trebao staviti nove, nekorumpirane, neucjenjene, mlade i uspješne ljude iz različitih oblasti, a njihova vedra lica ulila bi narodu optimizam i vjeru u bolju budućnost.
U duel sa Dodikom ne treba ulaziti sa njegovim oružjem, ne treba se takmičiti u populizmu, teatralnom srbovanju, brojnosti i novcu već sa novim ljudima, programima i idejama napraviti radikalan otklon i pokazati da ste potpuno drugačiji. Tada bi Bosićeva pobjeda u oktobru bila sasvim izvjesna, a vući za sobom nepotrebno tešku kompoziciju starih ucjenjivača i metuzalema samo će povećati neizvjesnost pri brojanju glasova.
Nebojša Vukanović
