Da li su Bemine cokule ponovo tas na vagi

Umicevic.jpg

Da li su „Bemine“ cokule ponovo tas na vagi

Sudeći prema borbi političara za naklonost Marinka Umićevića, vlasnika Fabrike obuće „Bema“, izgleda da će njegove cipele odlučiti pobjednika i na narednim opštim izborima. Gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević dugo vremena je poprilično neuspješno pokušao da kopira Milorada Dodika u neodmjerenim izjavama, arogantnosti i bahatom ponašanju, pa je red da i predsjednik preuzme neke ideje od lidera koalicije „Cipelići“ i pobjednika lokalnih izbora u Trebinju. Ne znam da li će Dodik i njegovi saradnici obilazati kuće po Republici Srpskoj darivajući glasačima „bemine“ kaloše i crevlje, ali je vrlo vjerovatno da će Umićević uoči izbora položiti nekoliko kamena temeljaca širom Republike Srpske za svoje nove pogone i otvoriti više stotina radnih mjesta.
SNSD je kampanju počeo koristeći svoja najjače oružje, novac, a dok je javnih preduzeća, kredita, obveznica, banaka, Rusa i MMF-a crveni neće žaliti narodni novci za kupovinu protivnika i glasova. Primjenjujući taktiku Šiptara na Kosovu, koji su prvo po paprenim cijenama kupovali kuće i imanja najbogatijeg i najuticajnijeg domaćina u srpskim selima, a potom su siromašni Srbi pod pritiskom odlazili prodajući očevinu za bagatelu, i Dodik je počeo da razbija opoziciju kupujući uticajne političare. Uvjeren sam da će Marinko Umićević biti samo jedan u nizu visokih funkcionera opozicionih partija koji će do oktobra promijeniti dres, a svaki prebjeg mediji pod kontrolom vlasti iskoristiće da zadaju žestoke udare opoziciji. Ulaskom naprednjaka Adama Šukala u koaliciju sa DNS-om Dodik je uspio na neki način da amortizuje opozicionu priču o talasu promjena i Vučićevoj podršci, a ranije dogovoreni Umićevićev transfer tempiran je za dan kada opozicione stranke formiraju Savez za promjene kako bi se omalovažio i ismijalo ujedinjenje protivnika.

Iako bi bilo prirodno da opozicione stranke imaju inicijativu i diktiraju tempo naletima i talasima žestokih udara na protivnika koji ne drži gard jer su mu pod teretom brojnih afera teške ruke pale do pojasa, stiče se utisak da opozicija iz polu-defanzive odgovara na poteze vlasti. Da Dodik ima iole ozbiljne protivnike pitanje pobjednika na predstojećim izborima bilo bi davno riješeno jer poslije bezbroj prevara, pljačke, sveopšte narodne bijede, neispusnjenih obećanja i korupcionaških afera vlast bi davno istakla bijelu zastavu i samo gledala gdje da se skloni i izbjegne narodni gnjev i zasluženu kaznu. Dodik ima nevjerovatno sreću da osim Mladena Bosića, od ostatka opozicije ne bi mogao za sebe odabrati povoljnije protivnike. Ivanić i Čavić su ga doveli na vlast 2006. godine pa onda dobili nogu u zadnjicu, a o Gligoriću, Kuzmanoviću i kvazi-liderima drugih opozicionih stranaka suvišno je trošiti mastilo.

To što se opozicione stranke ujedinjuju za njih je u principu dobar potez, ali je loše što se u prvim redovima nalaze osobe sa velikim hipotekama iz prošlosti, poput Tihomira Gligorića koji može biti dobar svjedok saradnik u procesima koji će se eventualno voditi protiv čelnika aktuelne vlasti, ali ne i prvoborac u borbi za pravdu i poštenje. Mladen Bosić ne nosi hipoteke iz prošlosti, i osobe poput Gligorića, ili marginalaca poput Zdravka Krzmanovića i Milanka Mihaljice, nanijeće štetu i otvoriti prostor za napade, što se moglo vidjeti i u tv-duelu na RTRS-u. Takođe bar javno nije trebalo eksponirati Acu Prelića, Duška Vukotića jer se daje prilika vlasti da ustvrdi kako su protesti Veterana i boraca bili izrežirani u opozicionoj kuhinji.
Pojedini SDS-ovi i opozicioni gradonačelnici suludim potezima, poput šićardžijskog predizbornog povećanja plata u Gradišci i Donjem Žabaru, ili očiglednog nepotizma, partijskog zapošljavanja, zloupotreba, Bosiću prave ogromnu štetu i ukoliko želi da pokaže odlučnost i liderstvo on mora skupiti sange da lupi šakom od sto, presječe začarani krug i obračuna se sa funkcionerima svoje stranke i koalicije koji rade suprotno interesima naroda i države. Bijelu knjigu prvo treba otvoriti i iščitati u svojim redovima, što će na početku biti možda malo i bolno, ali će dalekosežno dovesti do ozdravljenja i rezultata.

Kada su doživili debakl na izborima 2006. godine u SDS-u su tvrdili da su čuli glas naroda koji ih je kaznio za loš rad i rukovođenje državom, i da će velikim zaokretom i smjenama pročistiti redove i pokušati da povrate nekadašnju moć i uticaj. Osim mladog gradonačelnika Pala skoro da i nema novih lica u SDS-u, a sa potrošenim metuzalemima teško će biit ubijediti narod da dolaze krupne i pozitivne promjene. PDP se nalazi u terminalnoj fazi raspadanja, i ukoliko Glavni Baja još malo odriješi kesu i kupi još nekolicinu rovitih kadrovika vrlo je lako da Udruženje Mlađovih ekonomiskih reformatora bude ispod cenzusa. Zbog toga je potpuno nelogično da SDS i PDP dijele kandidature jer će Ivanić tako ozdraviti ali će poprilično oslabiti opozicioni korpus. Umjesto njega Bosić je u prve redove trebao staviti nove, nekorumpirane, neucjenjene, mlade i uspješne ljude iz različitih oblasti, a njihova vedra lica ulila bi narodu optimizam i vjeru u bolju budućnost.
U duel sa Dodikom ne treba ulaziti sa njegovim oružjem, ne treba se takmičiti u patriotizmu, populizmu, brojnosti i novcu već sa novim ljudima, programima i idejama napraviti radikalan otklon. Tada bi Bosićeva pobjeda u oktobru bila sasvim izvjesna, a vući za sobom nepotrebno tešku kompoziciju starih ucjenjivača i metuzalema samo će povećati neizvjesnost pri brojanju glasova.

Nebojša Vukanović