palpal

Da li smo ponovo ostali bez opozicije

novi saziv Skupstine.jpg

Da li smo ponovo ostali bez opozicije

Novi gradonačelnik Slavko Vučurević mjesec dana se mučio da sastavi većinu u Skupštini grada Trebinja jer je koalicija „Zajedno za Trebinje“ na izborima osvojila svega 12 mandata. Nedostajala su još dva koja su zatezala i bilo ih je teško pronaći, ali čim je skupio prijeko potrebnih 14 polako su počeli da se priključuju i ostali, pa je pitanje da li će u trebinjskom parlamentu uopšte biti opozicije u narednom periodu.
Trebinjci, a posebno gradski moćnici, vole pobjednike, a to se moglo vidjeti i u prethodnom sazivu Skupštine opštine Trebinje. Kao i sada Slavko, i bivši načelnik Dobroslav Ćuk dugo se mučio da sastavi većinu u parlamentu. Burna konstitutivna sjednica održana je na isteku zakonskog roka u decembru 2008., ali je poslije skupljenih 16 sve išlo lako. Dobro je vrlo brzo kupio još nekoliko odbornika iz svih stranaka, a kako je proticalo vrijeme cijena odbornika na političkoj pijaci je bila sve manja. Neki „opozicionari“ pred kraj mandata bili su jeftiniji od mladog junca na stočnoj pijaci. Sjednice skupštine postale su dosadne, monotone i nezanimljive jer je opozicija nestala, a budžet, izvještaji o radu i druge važne tačke usvajane su bez rasprave, često i bez ijednog glasa protiv. Zbog toga sada zvuče jako licemjerno izjave od nove vlasti koja tvrdi da je budžet nerealno planiran, da nije trebalo graditi novu autobusku stanicu, asfaltirati ulice… Na početku prošle godine nijedan odbornik nije glasao protiv budžeta koji je predložio Dobroslav Ćuk, i Izvještaje o radu Administrativne službe.
Po dešavanjima na konstitutivnoj sjednici novog saziva može se zaključiti da će i naredne četiri godine u sali Skupštine vladati skladna harmonija. Sa tri točka na vozilu Slavko je dugo vremena tražio četvrti kako bi mogao da pokrene vozilo sa mjesta, ali čim je zavio šaraf na poslednjem točku u gepeku su se niotkuda našle još četiti rezervne gume. Srbi, a posebno Trebinjci, vole vlast, i cijena odbornika ima neku težinu samo dok se ne formira većina. Poslije toga svi trče da zagrle i poljube vođu, i kažu mu da je najljepši, najpametniji, najbolji… Ne bih se ni malo začudio ako Slavkov prijedlog budžeta do kraja godine bude imao podršku 28 odbornika iako u klupama ima mjesta za svega 27, jer bi poneki iz „crvene“ polovine mogli dići i dvije ruke kao znak pokornosti i odanosti.
Iako je osvojio rekordan broj glasova i odborničkih mandata, trebinjski SNSD nakon lokalnih izbora ponaša se kao poražena i razbijena vojska poslije izgubljenog rata. Velika grupa interesno povezanih pojedinaca polako počinje da bježi i napušta veliki brod čim je ponestalo meda u koji će umakati svoje prstiće. Trust direktora iz javnog sektora je raštrkana mašinerija koja jedino zna da u interesu vladajuće partije rukovodi javnim preduzećima.
Od direktora i moćnika se nikako ne može očekivati da budu kritičari i opozicija, pa se već sada može zaključiti da će Trebinje u naredne četiri godine umjesto konstruktivne i žestoke opozicije imati samo ikebanu u klupama. Strah je čudo, i vidno je da su se mnoge galamdžije iz energetskog sektora uplašile. Neki manje, a neki više, ali gotovo svi direktori i javni funkcioneri imaju velike hipoteke i orase u džepovima, i zbog toga će mnogi radije da ćute bojeći se da Slavko u nekom času ne zamaše papirima kao odgovor na njihova nezgodna pitanja.
Jaka i konstruktivna opozicija koja bičem snažno udara nakon svake greške neophodan je korektiv za svaku vlast, pa bi bilo dobro da u Gradskoj skupštini bude bar nekoliko iskrenih kritičara koji će pokušati da obuzdaju Slavkana i njegove saradnike. Novi Zakon o sukobu interesa, ili iznenadna uredba velikog vođe iz Laktaša kojom će zabraniti direktorima da budu odbornici, mogla bi donekle da preokrene situaciju. U protivnom Slavko se može bojati da će ga ujesti samo neko od predatora iz najbliže okoline koji je nezadovoljan raspodjelom plijena jer je očekivao da će ga umjesto repa i kostiju zapasti but ili plećka.

Nebojša Vukanović