Da li je vladika Grigorije iskren?

vladika.jpg

Da li je vladika Grigorije iskren?

Svaki televizijski nastup hercegovačkog vladike Grigorija izaziva burne reakcije javnosti, a tako je bilo i nakon poslednjeg gostovanja u emisiji Presing na televiziji N1, kada je vladika izjavio da podržava svaki bunt, proteste i kritiku vlasti. Posredno vladika je govorio i o meni tvrdeći da sam mu puno pomogao svojim kritikama da bolje razmisli o raznim iskušenjima vlasti. Pitanje je koliko je hercegovački vladika iskren? Da li za svaku televiziju ima poseban nastup i priču ili je dobro obavješten pa kao vjesnik proljeća prikrivenim kritikama na vrijeme pravi otklon od prijatelja Milorada Dodika?

Preosvešteni i svakoj vlasti prepodobni vladika u poslednje vrijeme intenzivno se druži sa dubrovačkim biskupom Uzinićem, pa se stiče utisak da je tako preuzeo i staru dubrovačku poslovicu – sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno! Ne vjerujem da vladika iskreno podržava proteste, korekcije i kritike vlasti, jer da je tako ne bi već 11 godina u Hercegovini napadao i proganjao svakog ko se usudi da kaže neku riječ protiv Dodika i vlasti SNSD-a. Vladika svake nedelje ima priliku da besjedi pred veliki brojem vjernika, pa je bar nekad mogao skrenuti pažnju na brojne probleme siromašnih vjernika, i umjesto otvorene podrške i lobiranja prekoriti svog prijatelja Luku Petrovića što sirotinju ostavlja bez posla i hljeba dok proslavlja 8 milion složen u slamaricu!

Da vladika iskreno misli da sam mu pomogao dobronamjernim kritikama ne bi prije samo nekoliko mjeseci tražio od potčinjenih trebinjskih sudija da mom ocu u 85-oj godini života plijene stvari po kući u visini njegove dvogodišnje penzije. Vjerujem da sam jedini novinar u svijetu koji je osuđen i proglašen krivim zbog postavljenog pitanja u polučasovnom intervjuu, koji sam vodio sa vladikinim poslovnim partnerom Salihom Alijagićem. Vladika nije želio da sačeka stav Vrhovnog suda Srpske o skandaloznoj presudi, već je lično tražio da se samo meni, ali ne i drugookrivljenom i osuđenom Alijagiću, plijene stvari iz porodične kuće kako bi liječio duševne bolove. Čudno je što Vladika i njegove čestite sudije nisu željeli da uzmu stvari iz mog stana već iz očeve kuće, pokušavajući tako da ponize moje roditelje i porodicu.

Sa velikim zadovoljstvom sam preosveštenom vladiki uplatio novac za liječenje duševnih bolova, i koliko vidim hvala Bogu terapija djeluje i plahoviti vladika je sve smireniji. Pitam se samo šta bi o grigorijevim duševnim patnjama, i bolnoj istini koja se uporno pokušava sakriti od javnosti, rekli veliki vladika Nikolaj, Justin..

Vladika često voli da tuđim novcima glumi dobrotvora, pa bih volio da dio novaca koje sam mu uplatio proslijedi onima kojima je potreban. Životni i poslovni sunovrat pokojnog kolege novinara Radivoja Gutića počeo je upravo nakon vladikinog napada i prijetnji da će ga pojesti kao šampitu, zbog bezazlenog teksta objavljenog u Večernjim novostima, pa bi bilo ljudski i hrišćanski pomoći njegovoj porodici, hrabroj i stamenoj majci četvoro djece da ih izvede na pravi put.

Pokojni Radivoje, Bog da mu dušu prosti, nije jedini koji je preminuo ili se teško razbolio nakon što je vladika na njemu iskalio bijes, pokazao moć i uticaj, vodio razne crkvene i svetovne sudske sporove, pa se ponekad pitam osjeća li vladika nekad bar malo pokajanja i griže savjesti?

Ako vladika razmišlja o dobronamjernim kritikama onda sam siguran da će dobro razmisliti i poništiti svoju sramotnu odluku da Srpsko nacionalno vijeće grada Dubrovnika izbaci iz crkvenih prostorija na Stradunu, za koje je grad Dubrovnik plaćao mnogo veći zakup nego Salih Alijagić za crkveni poslovni prostor koji je iznajmio na 80 godina. Čudno je da Andro Vlakušić ima više razumjevanja za malobrojne dubrovačke Srbe od njihovog vladike i prvog duhovnika?
Imovinu našoj crkvi u prošlosti su zavještali ugledni dubrovački srpski trgovci i dobrotvori, pa je logično da njihovim potomcioma u teškim vremenima crkva ustupi na korištenje jednu prostoriju umjesto što ih maćehinski izbacuje na ulicu.

Puno se toga nakupilo u protekle dvije decenije, i smatram da napaćenoj Hercegovini nije više potreban kontraverzni vladika vladar, biznismen i maneken koji će voditi politiku, izazivati podjele, i pažnju javnosti privlačiti modernim stajlingom, skupim vozilima, hotelima i luksuznim dvorovima. Mnogo Hercegovca smatra da je vladika baš pretjerao, ali malo ko smije to javno da mu kaže.
Iskreno se u Boga nadam i vjerujem da će vladike na predstojećem majskom Saboru naše svete saborne i apostolske Crkve razmotriti sve probleme, i da će umjesto modernog ekumeniste reformatora i političara na čelo hercegovačke eparhije ustoličiti skromnog duhovnika koji će dijeliti sudbinu i probleme svojih vjernika. Ljudski je griješiti a hrišćanski je praštati, ali uz iskreno međusobno praštanje smatram da je neophodno unijeti i promjene načinu rukovođenja Eparhijom zahumsko-hercegovačkom i primorskom.

Nebojša Vukanović