Crvena konklava, čekajući bijeli dim socijalista

Bratoubilački sukobi unutar Socijalističke partije Republike Srpske, niski podmukli udarci koje međusobno razmjenjuju drugovi i drugarice, dojučerašnja braća po crvenoj knjižici, više se ne mogu prikriti od javnosti, i oni na najbolji način i vjerno oslikavaju stanje u mafijaškom brlogu koji se zove vladajuća koalicija u Republici Srpskoj. Međusobne smicalice, podmetanja, intrige, spletke, pohlepa, zavist, zabijanje noža u leđa i gaženje preko mrtvih do ličnog cilja i interesa postali su svakodnevnica, obrazac i pravilo ponašanja, a niko nikom više ništa ne vjeruje niti smije nekom okrenuti leđa.

Iako se činilo da je konačno gotov i da je potrošio svih 9 života u politici, otpisani Petar Đokić ponovo je kao feniks uspio nekako da se vrati u igru, obećanjima, ucjenama, lažima i pritiscima dobije podršku nekoliko partijskih organa i odbora, tako da je neizvjesno ko će na kraju izaći kao pirov pobjednik i da li će doći do velikog raskola. Skoko je nedavno bio u Beogradu i dobio zeleno svjetlo za otvoren sukob i sječu Petrove glave, ali stvari se odvijaju i mijenjaju svjetlosnom brzinom, pa mu je sinoć pozlilo kada je vidio da Đokiću stižu telegrami i pisma podrške, čak i iz Hercegovine, kao Samuilu u filmu Volim ja nerandže no trpim!

Sve me umnogome podsjeća na konklavu i izbor rimskog pape. Uzbudljivo je, napeto, licitira se imenima i svi čekaju da se pojavi bijeli dim iznad sjedišta SPRS, da li će Perica ili Maksim izaći pred novinare i usklikuti „habebus papa“ – imamo crvenog papu i predsjednika, a potom se sa balkona obratiti urbi et prvi, gradu i svijetu.

I dok čekamo rasplet rata u kome nijedna strana neće biti pobjednik, jer ko god da pobjedi Socijalistička partija RS je pokojna, generator sukoba zadovoljno trlja ruke i povlači konce iza kulisa. Dodik želi da vrati jednopartijski sistem, uništi sve stranke a on i njegov zločinački SNSD budu usamljeni i jedinu na tronu. Stvaranjem DRPOS-a i instaliranjem marionete Nenada Nešića umjesto politički pokojnog Marka Pavića, uspio je da uništi ključnog koalicionog partnera i DNS pretvori i privjezak SNSD. Sada sukobom koji je produkovao u socijalistima služi opijelo i drugom „koalicionom“ partneru iz „najdugovječnije“ koalicije.

Kupovinom papka Dragana Čavića sahranio je za sva vremena NDP, a raznim razjediniteljima, utemeljivačama izvornim i SDS-om 1990 pokušava grickati vodeću stranku do trenutka kada procijeni da može postaviti svog čovjeka na čelo SDS-a, nekog poput Omera Obrena Petrovića, i tako uništi i staviti pod kontrolu najvećeg protivnika. Osnivanjem Izvornog PDP-a dao je do znanja da želi postepeno udaviti i progutati sve ribe u akvarijum, ostati sam i jedini na političkoj sceni, jer je SNSD već pretvorio u jednoumnu Partiju u kojoj on o svemu odlučuje a ostali moraju klimati glavom, kako ona ne bi bila odsječena kao Dragu Kalabiću. Ipak bojim se, ili bolje reći nadam se, da bi mačku mogla biti prevelika teleća glava, da bi se mogao prekombinovati i zagrcnuti!

Pred zoru je najhladnije, a žestoki obračuni u mafijaškom brlogu govore da bi se stvari moge rasplesti prije nego što mnogi to mogu i da zamisle. Nisu oni veliki i snažni, već je narod na koljenima pa mu zlo koje se nadvilo nad našim glavama izgleda veliko i snažno. Trebamo se ustati, ispraviti kičmu i stati na svoje noge, i tada ćemo shvatiti da nemamo čega da se bojimo niti da pred nekim klečimo, a što prije to kao narod uradimo to će oporavak biti brži i lakši.

 

Nebojša Vukanović