Poslije samo nekoliko dana, juče su se u Beogradu, po ko zna koji put u posljednje vrijeme, ponovo sastali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Iako se i javnosti pokušava predstaviti da su pričali o ćirilici, otvorenom Balkanu i auto-putevima, jasno je da su objave u javnosti samo paravan, a da je jedina tema sastanka bila isključivo kriza koju je izazvao Incko pred odlazak, očekivanja od Šmita i spašavanje Dodika.
Očigledno je da je Milorad jako uplašen i nesiguran, a očito je da mu Vučić ponovo priskače u pomoć, pruža slamku spasa i pokušava da ga izvuče iz krize teške situacije, u koju je sam upao svojim istupima, neprimjerenim devijantnim ponašanjem, provokacijama i stalnim podizanjem tenzija. Vučić je prvo pozvao sve na zajednički sastanak i pokušao opoziciju da gurne u zagrljaj Dodiku i tako ga ojača, potom je poslao patrijarha u Doboj kako bi pojačao pritisak, te pružio maksimalnu javnu i medijsku podršku, koja puno znači Dodiku.
Vučić je jako blizak sa Nijemcima, i vrlo vjerovatno da je Dodiku prenio svoja saznanja i očekivanja do kojih je došao, te mu predložio šta bi bilo najmudrije da uradi i dao načine izlaska iz krize. Vučić bi morao znati da Dodik svojom hazarderskom, anacionalnom i pogubnom politikom vodi Republiku Srpsku do ivice ambisa, da nas razara ekonomski, privredno, demografski, institucionalno i moralno, da je on jedini uzrok i krivac teške situacije u kojoj se nalazimo. Dodik nije Republika Srpska, a svaka podrška njemu je na štetu Srpske i njenog naroda jer se samo produžava i produbljuje agonija.
Pametnije bi bilo Dodiku da o ćirilici razgovara sa Čovićem nego sa Vučićem, i pita što nema konstitutivnosti srpskog naroda, pisma i jezika u kantonima gdje je HDZ BiH na vlasti? Oba pisma u Republici Srpskoj i BiH su ravnopravna u Ustavu, a zakon koji se predlaže za usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije i Republike Srpske 15. 9. na nekav „Dan nacionalnog jedinstva“ je samo jedna u nizu populističkih mjera koje imaju za cilj manipulaciju narodom.
Nama treba zakon o porijeklu imovine, efikasnoj borbi protiv korupcije, jačanju privrede, obrazovanja, većem zapošljavanju i zaustavljanju iseljavanja, jer su to ključni problemi, a ako postanemo rijetko naseljena i raseljena pustinja, poput Grahova, Glamoča Ljubinja, Uloga ili Kalinovika danas, džaba nam odbrana ćirilice, jer ako nema naroda koji će da piše i čita!
Na kraju pitanje za Dodika i Vučića šta se dogodilo sa čuvenom Deklaracijom o opstanku srpskog naroda, čije su usvajanje bombastično najavljivali 2017. i 2018. godine, zbog čega je nisu napisali i poslali u parlament Srbije i Republike Srpske na usvajanje? Nisu valjda stranci sve stopirali i stavili veto? I ključno pitanje – ko je odgovoran pa smo danas u takvoj krizi da pišemo o ugroženosti naroda.
Nebojša Vukanović
