Čije su ideje, projekti i planovi?

Vrijeme je pokazalo da je moj Program razvoja Trebinja iz 2012, a potom i dopunjeni program iz 2016. godine bio vizionarski, i slobodno mogu reći da su sve dobre stvari koje su urađene u Trebinju proteklih 6 godina, od razvoja turizma, uređenja starih dijelova grada, popločavanja, podsticaja, gradskog prevoza, investicija, video nadzora do Agrarnog fonda i zatvorenog bazena, predstavljaju realizaciju mojih ideja, projekata, vizija i planova. Kada sam u junu 2012. godine objavio svoj Program razvoja Trebinja, bilo je to prvi put da neko napiše detaljan pisani dokument i program rada, i postavi nove standarde u izbornim procesima. Mnogi su mi se smijali kada sam 2012. govorio o masovnom turizmu i preuzimanju dijela stranih turista od Dubrovnika i Herceg Novog, ali je za kratko vrijeme izgrađeno desetak hotela, a pokazalo se da sam bio u pravu kada sam govorio da će zbog ulaska Hrvatske u EU 2013, biti gužvi, i da treba izgraditi novi granični prelaz.

Odmah po dolasku na vlast, Slavko Vučurević počeo je da preuzima moje ideje i projekte, pa su ubrzo fugirane zidine Starog grada, počelo je sređivanje fasada na starim austro-ugarskim zgradama, uveden je gradski prevoz (iako ne onako kako sam bio zamislio), počelo postavljanje video nadzora (takođe preuzeto na pogrešan način), podjela stoke poljoprivrednicima, zapošljavanje bar jednog člana iz porodica u kojima niko ne radi. Brojni moji govori na tribinama i nastupi na BNTV, ATV i RTRS iz 2012, koji se mogu naći na kanalu youtube, podsjećaju kako sam govorio o ekspanziji Turske i mogućoj saradnji sa TIKOM na razvojnim projektima i popločavanju Starog grada, a upravo je ova turska agencija dala milione za rekonstrukciju Doma kulture. Tokom 2012. sam isticao da bi riječno ostrvo između Pridvoraca i Bregova trebalo ponuditi privatnom investitoru da sagradi turističko-ugostiteljski kompleks sličanm Etno-selu Stanišići kod Bijeljine, a nešto mnogo veće i značajnije trenutno gradi Rodoljub Drašković, samo na drugoj lokaciji, na Dražin Dolu.

I Luka je detaljno analizirao moje Programe razvoja Trebinja iz 2012. i 2016, i sve što je pokušao da uradi su blijede kopije mojih ideja i planova. Prije dvije godine sam detaljno pisao o pokretanju Holdinga Trebinje i Gradskog javnog preduzeća koje će izvoditi građevinske radove, održavati haustore i fasade, a Luka je na osnovu ove moje ideje i osnovao firmu „Rad“. Kao neko ko vodi porijeklo sa Bobana, 2012. sam bio planirao da iz budžeta pomognem našim povratnicima na Ivanici, u Popovu, Površi, Bobanima i dijelovima opštine Trebinje koja je okupirana i odcjepljena u poslednjem ratu. Zbog toga sam održao i tribinu na Ivanici 18-og septembra 2012. i govorio na koji način ću iz budžeta grada Trebinja pomoći povratnicima u Ravnom.

Upravo na ovaj način u budžetu grada Trebinja za 2018. planirano je 25 000 maraka povratnicima u Ravnom. Kada sam 2012. govorio o osnivanju Agrarnog fonda i podjeli polutki penzionerima, pokojni Nikola Sekulović me je ismijavao tvrdeći kako će sa Vukanom pršuti rasti na drvetu, a upravo je kopirajući detaljno moj Program i zamisli po dolasku na vlast Luka Petrović osnovao Agrarni fond! Godinama sam upozoravao na problem prebacivanja novaca iz HET-a i Elektroprivrede u Banjaluku i Laktaše, da je neophodno  HET pretvoriti u okosnicu razvoja grada, i upravo po modelu koji sam javnosti predstavio još 2012. Luka koristi novce (bolje je reći zloupotrebljava)  HET-a za realizaciju nekih projekata. Još 2012. sam isticao da je neophodno da se uradi projekat montažnog zatvaranja postojećeg Olimpijskog bazena na Banjama, ali se Luka umjesto moje jeftine i praktične ideje odlučio za mnogo skuplju izgradnju novog zatvorenog bazena. Volio bih da griješim, a na vrijeme sam više puta upozoravao, ali bojim se da će vrijeme pokazati da je zatvoreni bazen koji se trenutno gradi veliki promašaj i propali projekat.

Ovih dana svi govore o skorijem početku popločavanju Starog grada, a mislim da nema Trebinjca koji nije upoznat sa činjenicom da sam godinama detaljno govorio o važnosti popločavanja za izgled grada i razvoj turizma, te otkopavanju hendeka oko zidina kao važnom kuriozitetu za privlačenje turista. Luka ne samo da je u potpunosti kopirao moju ideju, već me je poslušao u odabiru arhitekte koji je radio idejni projekat, te firme izvođača radova. Kao jedan od najmlađih kandidata, 2012. sam govorio o smjeni generacija i podrške mladima, te rekao da grad treba da da zemljište u bivšoj kasarni i sve neophodne dozvole kako bi se za mlade sagradila jeftina zgrada. Ne samo da je Luka prekopirao ideju, već je i lokacija ostala ista…

Vrlo sam ponosam na činjenicu da sam sa kandidaturom 2012. godine predstavio viziju razvoja Trebinja u narednoj deceniji,i da je vrijeme pokazalo da su moje vizije, ideje i planovi bili realni, dobri i da predstavljaju temelj za razvoj grada u budućnosti. Žao mi je što niko od dvorskih portala i bivših kolega nikada nije podsjetio javnost i čitaoce na ove činjenice, i što se svi trude da me maksimalno marginalizuju, diskredituju i omalovaže. Žao mi je što 2012. ili 2014. nisam dobio bar jednu malu šansu da sistemski promjenim stvari u gradu iz temelja, i što sam umjesto malog poštovanja za dobre ideje, vizije, projekte i program, otjeran iz grada kao poslednji pas uz tone smeće koje su za mnom prosuli oni koji strahuju za svoje male sitne interese. I sada, kao i 2010. 2012. ili 2016. u Trebinju će se ujediniti svi moćnici iz tzv „Trebinjske stranke“ kako bi spriječili da neko ko nije dio njihovog „establišmenta“, sistema i ekipe pomrsi njihove planove, lične interese i napravi iskorak koji razbija stereotipe.

Vrijeme će na kraju sve pokazati i staviti na svoje mjesto. Možda sam subjektivan, ali ako ništa drugo, bar zbog brojnih pozitivnih ideja, dugogodišnje borbe za pravdu i uporne zaštite siromašnih i obespravljenih, popularizacije i skretanja pažnje javnosti na svim meridijanima svijeta na probleme u Trebinju i Hercegovini, smatram da sam zaslužio bar minimum poštovanja i život dostojan čovjeka, umjesto što me neki moji sugrađani na ulici nazivaju poturicom, janjičarom i Bakirovim izdajnikom, te zbog „duševnih bolova“ u montirnim sporovima nezkonito popisuju i pokušavaju oteti stvari iz kuće mojim roditeljima, pa tako i njih, potpuno nedužne, protjerati trajno sa ovih prostora.

Pravda je spora ali dostižna, a nadam se da će nekad na ovim prostorima istina i pravda pobijediti laž, podvale i manipulacije.

 

Linkovi i programi 2012. 2014. i 2016. za podsjećanje čitaocima

 

  • https://trebinjelive.info/2012/06/09/nebojsa-vukanovic-izlozio-svoj-program-2/
  • http://nebojsavukanovic.info/kako-dalje-program-oporavka-liste-nebojse-vukanovica/

Program razvoja grada Trebinja u periodu od 2016 – 2020.

Nebojša Vukanović