palpal

Braća po oruđu

22_vest_dodik_grigorije_draskovic.jpg

Braća po oruđu

    Stigao nam je (uznemirujući) glas iz Hercegovine, u vidu otvorenog pisma našeg saradnika, Nebojše Vukanovića. Vrlo je neprikladno i neumjesno novinarima da ulaze u bilo kakvu vrstu rasprave sa premijerom svoje države, naročito u vrijeme predizborne kampanje. Ipak, dugo sam razmišljao, i osjećao potrebu, te odlučio da odgovorim na neke navode koje je posredstvom Herceg-televizije iznio predsjednik Vlade Republike Srpske, Milorad Dodik. Nakon što me je u svom dugom govoru nakon lokalnih izbora u Bileći, na Savindan, Preosvešteni vladika Grigorije napao i prijetio da ću teško da se razbolim jer tobože dijelim, zavađam i blatim svoj narod i Hercegovinu; premijer je osjetio potrebu da uzvrati „uslugu“ i iskaže dušebrižnost i prijateljstvo prema Preosveštenom. Bez povoda komentarišući moj prilog o vladici i njegovom nedavno osnovanom Konjičkom klubu „Vranac“, premijer reče između ostalog da sam "smrad", i da "napadajući čiste i uredne ljude, poput vladike Grigorija, pokušavam da sakrijem svoj neprijatan miris i prljavštinu koji širim po Trebinju i Hercegovini". U svom prepoznatljivom stilu premijer je iznio još neke kvalifikacije na moj račun, i tako vratio dug i uslugu našem Preosveštenom i modernom vladici. Nemojte poštovani premijeru da branite crkvu i pravoslavlje od mene, jer za to nema potrebe. Pravoslavlje i naša crkva brane se u Peći, Prizrenu, Kninu, Vrginmostu ili posljednjih dana u Tutinu i Novom Pazaru, a ne u Trebinju i Hercegovini. Ovdje ona ni najmanje nije ugrožena, a pitanje je da li čelni ljudi naše crkve u Hercegovini ugrožavaju nekog drugog. To biste možda trebali da provjerite i saslušate bar šest porodica iz trebinjske glavne, Ulice Kralja Petra Prvog Oslobodioca, koje uskoro treba da ostanu bez krova nad glavom!? Ni najmanje mi nije bio cilj da svojim prilogom, koji Vam je očito zasmetao, ismijavam našu pravoslavnu crkvu, već da mom vladici kažem da se umije hladnom vodom dok je još na vrijeme. Osjećao sam potrebu da mu na pristojan i civilizovan način kažem da je u mnogim stvarima pretjerao, jer izgleda da niko drugi ovdje i ne smije ništa da mu kaže.

    Od cara Dušana pa na ovamo, ne pamti se da je neko imao takvu moć i uticaj u ovoj maloj i siromašnoj regiji kao što je sada ima Preosvešteni Grigorije. On odlučuje ko će da kupi koje preduzeće, ko će gdje da se zaposli, koja će ulica da se asfaltira, on vodi kadrovsku politiku u nekim javnim preduzećima, utiče na glasače, pa čak i određuje ko će biti trener, igrač ili predsjednik pojedinih sportskih klubova. To i Vi priznajete u intervjuu koji ste dali, i kažete da Preosvešteni ima velike zasluge u privredi i napretku u drugim djelatnostima. Lijepo je od vladike što Vas javno hvali, i što u narodu visoko vrednuje Vaš rad. Takođe je lijepo i što vi držite do svojih prijatelja, uzvraćate im istom mjerom i pomažete mu na razne načine. No ja ipak mislim da smo mi još uvijek sekularna a ne klerikalna država, i da težimo Evropskoj Uniji a ne nekim teokratskim monarhijama sa istoka koje ne bih sada da nabrajam. Vladavina staleških slojeva, sveštenstva i plemstva nad ostalima, u Francuskoj je okončana 1789. godine, i ne mislim da mi zaostajemo za nekim razvijenim zemljama baš toliko vijekova. Dijelim mišljenje dijela mojih sugrađana da je neumjesno da Preosvešteni na slavu grada govori kako nam je iz dana u dan sve bolje, dok samo dan ranije 800 izgladnjelih žena iz Novoteksa traži koru hljeba ispred iste te opštine. Šta bi tek o boljitku i napretku o kojem Preosvešteni govori reklo 200 radnika Neimarstva, koji već dvije godine ne primaju plate jer im vlasnik Mato Uljarević, takođe blizak prijatelj i poslovni partner u više unosnih poslova Preosveštenog vladike, ne isplaćuje plate? Šta bi o napretku i boljitku rekli radnici Trebinjeprevoza, Metalca, Šipada, Autorada, Leoteksa… ili Kovnice, Mlina, Fusala, tepihare, Sokola i drugih posrnulih i opljačkanih kolektiva?

     Vladiki jeste bolje jer je poslednjih godina eparhija postala vlasnik više hotela, restorana, ugostiteljskih i trgovačkih objkekata, ekskluzivnih poslovnih prostora, vinarije, poljoprivrednih kombinata i stotine hektara plodnog zemljišta, al' je teško reći da smo i svi mi osjetili napredak i blagostanje. Naša mučeničkna crkva u prošlosti je uvijek dijelila sudbinu naroda, i smatram da nije vrijeme da se voze luksuzna vozila i džipovi, da se nose skupocjeni satovi, telefoni, garderoba, da se prave luksuzna zdanja, jašu skupocjeni punokrvni konji na hipodromu i tuđoj, na silu oduzetoj zemlji, dok narod dobrim dijelom gladuje. Preosvešteni je dao sebi za pravo da oštro kritukuje mnoge političare, novinare i druge javne radnike, funkcionere, običan narod, pa i svoga brata u Hristu, mitropolita Amfilohija, te druge arhijereje naše mučeničke i stradale crkve. Pitam se, zašto neko ne bi smio da se javno osvrne i na rezultate njegovog rada i ponašanja? Smatram da je moja dužnost bila da branim svoje kolege novinare kojima je Preosvešteni prijetio da će ih pojesti kao šampitu, da kažem da nije dobro da naši sveštenici i vjernici napadaju nečije privatne kuće ma koliko da je vlasnik kuće zgriješio. Smatram da je ljudski i pravično da pokušam da zaštitim i druge ponižene i ugnjetavane, pa taman bili i radnici firmi koje su u vlasništvu Naše Eparhije. Smatram da imam pravo da se pitam gdje je i zašto uklonjen ikonostas u trebinjskom Sabornom hramu, zašto je crkva u Hrupjelima stavljena pod hipoteku… (Sporni prilog Nebojše Vukanovića o ergeli eparhije Zahumsko-hercegovačke) Brinu me takve stvari, a smatram da bi trebalo da zabrinu i Vas, ali i mnoge. I ako sam zgriješio, kao što to svi mi obični smrtnici radimo, Preosvešteni bi trebao da se moli Svevišnjem za oprost mojih grijehova i da me vrati na pravi put, kao što čobanin vraća ovčice zalutale u šumu, a ne da me kune i priziva teške bolesti, kako meni tako i mojoj porodici, jer navodno dijelim, i zavađam narod, sijem mržnju i pljujem po svetoj zemlji i moštima naših svetitelja. Znam da ne radim kako bi voljeli Vi, ali i Vaši politički oponenti koji me mnogio više od vas kinje, opanjkavaju i diskredituju.

    Tačno je da ne širim lažni optimizam, i da često sam sebi i svojoj porodici zadajem nevolje i skačem u stomak. Možda me i od ovog mog pisma zaboli glava, stomak, ruka ili neki drugi dio tijela, ali ja zbog svojih ideala ili zabluda moram da ga napišem. Istina da mnogo puta i pogriješim kao i svi mi, ali mislim da to nije strašan grijeh, i nije razlog da me vrijeđate, omalovažavate, diskreditujete i napadate. Možda ja imam ugao gledanja, poglede i stavove prema određenim stvarima; kakve ste i Vi imali prije samo pet godina. Nadam se da ćete i Vi, kao i naš Preosvešteni vladika, ovo pismo shvatiti kao dobronamjeran i civilizovan način da odgovorim na neka pitanja koja Vas očito interesuju. Moram da Vam iskreno priznam da sam polaskan činjenicom da pomno pratite i analizirate moj rad, al9i nemojte da brinete za moj neprijatan miris. Nekako sam skrpio i kupio sredstva za ličnu higijenu i nešto kozmetike koje čuvam za Vaš dolazak, ako Vam je ta vrsta mog smrada smetala. Druge ne znam kako da uklonim. S poštovanjem, Nebojša Vukanović