Bosiceva nemoc

Bosic.jpg

Bosićeva nemoć

Umjesto najavljenog duela i očekivane oštre rasprave, u „Apostrofu“ na ATV-u vidjeli smo ležerno i ugodno ćaskanje lidera dvije najveće stranke u Republici Srpskoj, i potpuno odsustvo bilo kakve ideje, rješenja i vizije za izlazak iz krize i teške situacije. Neko sa strane ko ne poznaje dobro naše političke prilike u prvi mah bi pomislio da je Dodik u opoziciji, a da Bosić tiho i bezuspješno pokušava da odbrani neke svoje stavove. Umjesto da od početka nametne svoj ritam i tempo, preuzme inicijativu, ne dozvoli Dodiku da se ponaša nepristojno i bahato, i natjera ga da ga sluša sa puno uvažavanja, Bosić je od starta bio u podređenom položaju i nije smio da uđe u bilo kakav oštriji sukob. Prosto je nevjerovatno da se ni nakon više podsjećanja voditelja emisije lider SDS-a nije mogao prisjetiti nekih teatralnih izjava o kriminalu i vlasti koje je dao prije samo nekoliko dana, i za 90 minuta nije smio u oči Dodiku da ukaže na brojne afere, zloupotrebe, kriminal… Umjesto da optuži Dodika da je najodgovorniji za sadašnju situaciju, da mu otvoreno kaže da se nalazi na čelu organizovane grupe koja je odgovorna za nenamjensko i netransparentno trošenje stotina miliona maraka, uništavanje javnih preduzeća, institucija, privrede, enormno zaduživanje, rasprodaju prirodnog bogatstva i sveopštu anarhiju koja je narod dovela do beznađa i apatije, Bosić je tihim glasom bojažljivo pričao o teškoj situaciji i problemima ne navodeći konkretno nijedan primjer zloupotrebe moćnika.
Kao lider „opozicione“ stranke Bosić je trebao reći predsjedniku Republike da više ni Rajko Vasić i Mirjana Kusmuk ne mogu povjerovati u njegovu pripovjetku kako je milione i ogromnu imovinu stekao berući i prodajući smrznute jabuke, i zatražiti da mu objasni kako je prvo kupio vilu u Beogradu neposredno nakon sklapanja posla sa ČEZ-om u Gacku a tek naknadno od Pavlović banke podigao višemilionski kredit kako bi pravdao imovinu. Kako mu je naša banka dala ogroman novac da kupuje vile u inostranstvu, kako su mu sin i kćerka postali bogati biznismeni i državni funkcioneri…
Trebao ga je upitati kako su se obogatili ministri u Vladi, visoki funkcioneri i direktori javnih preduzeća, odakle im imovina na prostoru od Kipra do Menhetna, da li i od kojih sredstava premijer gradi hotel na Jahorini, kako je kum i ministar zdravlja postao vlasnik lanca apoteka i šta posjeduje od imovine, kako je ministar Kovačević sagradio reprezentativnu vilu, ko i kako dobija poslove, koncesije, tendere, kredite od IRB-a i kako se siromašenjem naroda stvorila kasta bogataša koju i sam predsjednik nazva bitangama… Umjesto da iskoristi direktan razgovor i duel da raskrinka režim, javno ukaže na probleme, zloupotrebe i opšte rasulo sistema koji svakim danom sve više puca, otvoreno kaže da će se problemi rješavati hapšenjem i oduzimanjem imovine od tajkuna i političara koji su se obogatili na narodnoj muci i tako svojim primjerom ohrabri radnike i građane da istraju i bore se za svoja prava, Bosić je pokazao zbog čega Dodik i danas suvereno vlada Srpskom bez bojazni da bi mogao ostati bez vlasti, moći i imovine…
Prvom SDS-ovcu je izgleda najvažnije bilo da kojom nezgodnom rečenicom ne isprovocira Dodika da raskine koaliciju na državnom nivou i nekim opštinama, i da tako „opozicionari“ ne ostanu bez ministarskih i direktorskih fotelja, funkcija, upravnih odbora… Prijatan i miran razgovor i čvrsto rukovanje na kraju emisije su garant da će se dobra saradnja nastaviti i vjerovatno produbiti u narednom periodu, a ako bude potrebno 2014. godine proširiti i na svim ostalim nivoima vlasti. Da je Bosić iskren opozicionar i da ima odgovonost prema sve većem broju obespravljenih koji se nalaze na ivici provalije, on bi žrtvovao sitne interese i funkcije, principjelno raskinuo saradnju sa SNSD-om na svim nivoima od Sarajeva do Foče i krenuo u kampanju za rušenje Džombićevog kabineta u kome većina nesposobnih i neozbiljnih ministara nije dorasla da vodi ni omanju farmu i mjesnu zajednicu a kamoli ministarstvo i državu.
Sa druge strane Dodik je ostao isti i prepoznatljiv. Osion, bahat, nepristojan, razgoropađen i spreman za borbu sa protivnicima koji mu nisu dorasli i pred kojima i dalje izgleda moćan i samouvjeren. Imao je tihog i mirnog protivnika kakvog bi svaki diktator poželio, i logično je uživao u ležernom ćaskanju sa drugarom sa kojim se redovno čuje jer boljeg „opozicionara“ poželjeti ne može. Nepristojno ophođenje prema novinarima, od kojih izgleda jedino i zazire, samo je nastavak bahatog ponašanja i sramoćenja visoke funkcije koju obavlja.
Nije mi jasno kako predsjednika poslije sedam godina apsolutne vladavine nije sramota javno da kaže da sistem i država ne funkcionišu, i da za to uporno optužuje tužioce i sudije koje on tobož ne kontroliše. Širenje optimizma i priče o stabilnosti je stara i potrošena priča, a najviše gorčine na gledaoce ostavila je bezidejnost i ćutanje oba gosta na pitanje novinara šta treba preduzeti da bi se izašlo iz krize. Njihovo ćutanje dalo je najbolji odgovor: Oni nemaju i ne mogu dati rješenje jer su u proteklih 20 godina pokazali šta sve znaju i umiju. Izlaz iz krize je u promjeni cjelokupnog sistema i političke elite i dolasku cijele nove generacije koja će predvoditi korjenite promjene i na djelu pokazati patriotizam i maksimalnu odgovornost. Dovoljno je zavesti red i građanima vratiti ono što im je oteto i svjetlo na kraju tunela će se jasno ukazati.

Nebojša Vukanović