palpal

Blijede kopije i falsifikatori

vukan2_05.jpg

Blijede kopije i plagijatori

Potrošeni političari odavno su postali dosadni uporno ponavljajući jedne te iste otrcane fraze, obećanja i floskule, pa ponekad pokušaju da uz kiseli osmjeh osvježe sumorna lica kopirajući tuđe ideje, stavove i programe. Zbog toga se nisam iznenadio kada sam nakod sjednice GO NDP-a u Mrkonjić Gradu čuo Dragana Čavića da doslovno citira dijelove mog programa i najavljuje potrebu osnivanja POSKOK-a, posebnog tijela koje treba da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije. Poslije dugogodišnjeg političkog staža, predsjedničkog i poslaničkog mandata, Čavić se sjetio POSKOKA tek kada sam ja predložio nov model rada bezbjednosnih službi, obračuna sa mafijom i zavođenja reda u državi i društvu.

Iskusni i ambiciozni lider Partije dekadencije i propasti Mladen Ivanić počeo je stidljivo da govori o potrebi korjenitog mijenjanja sistema, zaboravljajući da ga je on upravo stvorio i kreirao boraveći proteklih 30 godina na brojnim visokim funkcijama. Njegovi bivši učenici i kadrovici, koji su ga napustili nakon što je PDP prestao biti dio vlasti, potpuno su okrenuli ploču i počeli su zalažu za napuštanje neoliberalnog koncepta i reprivatizaciju iako su do prije nekoliko godina kao jastrebovi MMF-ovih reformi za jednu marku prodavali banke, javna preduzeća i prirodno bogatstvo. Milorad Dodik pred kraj mandata naprasno se sjetio sirotinje i ustvrdio da treba pravedno zapošljavati po jednog člana iz svake porodice u kojoj niko nije zaposlen umjesto svojih podanika i partijskih poslušnika, ali tuđ plan nikako ne može da sprovede u djelo.

Aktuelni gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević tokom prethodnih lokalnih izbora kao papagaj svake večeri uporno je na svojim tribinama ponavljao moje govore i dijelove izbornog programa i na kraju pobijedio, pa su njegova sabraća očito odlučila da na sličan način pokušaju doći do izbornog uspjeha u oktobru. Bilo bi lijepo i pošteno od političara da se pozovu na originalni izvor kada preuzimaju ili citiraju tuđe ideje i pograme, ali je od njih teško očekivati pristojnost. Donekle mi je drago kada vidim kako brzo uspavaju i prihvataju moje stavove, ali sumnjam da to rade iskreno. Vuk dlaku mijenja ali ćud nikad, i teško je vjerovati da će okoštali Brozovi omladinci pod stare dane da se mijenjaju i odreknu ružnih navika. Iako je višedecenijskim uništavanjem, pljačkom i sistematskim zaglupljivanjem narod popričlično dezorjentisan i klonuo u apatiju, vjerujem da će se ipak trgnuti i uspjeti da razlikuje original od blijedih kopija i falsifikata.

Nebojša Vukanović