BIB banka ne smije biti oproštena

Piše: Slaviša Raković

Organizovani zločinački poduhvat nazvan Balkan Investment Banka je izveden uz puno sasluženje najodgovornijih funkcionera u Republici Srpskoj . Na listi odgovornih su prije svega, po komandnoj i funkcionaloj odgovornosti, Slavica Injac – direktor agencije za bankarstvo Republike Srpske, ministar finansija Zoran Tegeltija i predsjednik vlade Željka Cvijanović. Istorijski se ovome može dodati još čitava galerija likova, od direktorice IRB, bivšeg ministra finasija Džombića i bivšeg predsjednika vlade Dodika.

 

Prvo da napišemo šta je značila takozvana transformacija banke sa 2012. na 2013. Navodno je donijeta odluka o sanaciji od strane Vlade RS. Iz marta 2013 imamo sledeću vijest „RS je postala vlasnik 99,95 posto akcija BIB-a, nakon što je završen postupak dokapitalizacije Banke uplatom akcionarskog kapitala.Naime, investiciono-razvojna banka (IRB) RS-a je, po odluci Vlade, dokapitalizovala tu banku s 24 miliona KM, a ranije je kupila obveznice od šest miliona, tako da je ukupno uloženo 30 miliona KM. Čak je i ministar Tegeltija tada javno govorio da je kupovina akcija Balkan Investment Banke za 30.000.000 KM dobar posao, jer je Država postala vlasnik Banke koja ima preko 200 miliona KM imovine.

Ovdje moram naglasiti da sam sa zanimanjem pratio ovu transformaciju, jer sam profesionalno radoznao na koji način se prilazi poslu preuzimanja banke. Nisam se uvjerio da je postojao bilo kakav elaborat, plan, procjena ili bilo šta drugo na osnovu čega je odluka donijeta. Po svemu što je javno saopšteno, donosioci odluke su sve zasnovali na „znanju o banci“ koje posjeduje ABRS. No, uz postojanje revizorskog izvještaja, koji je javno dostupan, svi stručni ljudi su se našli u čudu nakon donošenja ove odluke. Zato se i mora demaskirati uloga najvažnijih protagonista.

 

Da krenemo od kapitala. Nominalni kapital banke je bio 30 miliona KM koji su uplatili Litvanci. Tog kapitala u banci nije bilo jer je isti plasiran u inostranstvo, bez bilo kakvog obezbjeđenja u iznosu od 28 miliona KM. I ne samo to, nego je do sada jedini optuženi Navickas uspješno „ukrao“ 56 miliona maraka preko hibridnih preduzeća osnovanih u BiH, gdje se novcu izgubio svaki trag. Dakle, teško je govoriti o nesavjesnom poslovanju uprave, lošim odlukama, lošim procjenama i uopšte davati kvalifikaciju iz poslovanja u privredi kada je evidentno:

Da banka nikada nije imala rizični kapital jer je ulog u kratkom periodu, na svjestan način transformisan u povrat novca, preko kredita inostranim kompanijama (trideset miliona)
Da je direktor banke svjesno izmuzao, izvukao, ukrao i oprao 56 miliona maraka preko preduzeća-hibrida, koje nisu imale poslovanje.

Prozvati ove radnje teškoćama u poslovanju je komično, bezobrazno i odraz sveukupne bahatosti otuđene klike na vlasti.

Uz sve to odvija se uslužni servis, bilo na nivou „nepovratnih“ kredita, bilo pokrivanja troškova, honorara i drugih isplata za „zaslužne“ saradnike, kako režima, tako i banke.

Od 247 miliona plasiranih kredita u naplativoj zoni je 46 miliona.

Zašto je bio potreban uslužni servis. Prije svega, Balkan banka je u strukturi izvora imala javna sredstva, velikom većinom, slično kao i BOBAR banka. Na kraju 2012. godine Republika Srpska je imala potraživanja prema banci (u najčistijem novcu) 110 miliona maraka. Kada se zna da s ukupne obaveze banke bile manje od 200 miliona postavlja se pitanje na koji način toliki javni novac stoji uložen kod banke koja evidentno nema ni kapital, i to da naglasim od početka. Sve to je znala ABRS. Zapisnici se ne smiju uništiti, a krediti koji su dati stranim licima su sigurno bili predmet svake kontrole.

 

Ko zna koliko dugo bi se prikrivalo stvarno stanje u banci sa vlasnikom koji to nije, da nije došlo do stečaja UKIO banke u Litvaniji? Taj momenta je natjerao vrhušku da improvizuje. Umjesto da se pomire sa činjenicom da je likvidacija Balkan banke neminovnost oni idu korak dalje u zataškavanju. Naravno, svaki korak dalje predstavlja neminovno uvećanje gubitka. A i to rečeno finansijskim jezikom nije veliki problem, koliko je problem gubitka povjerenja i obraza.

Dakle, ulazi se u promjenu vlasnika i Republika Srpska u bunar baca 30 miliona i ostaje se na 111 miliona maraka javnih para u banci. Umjesto kontrole štete, radi prikrivanja se baca 30 miliona maraka. To je samo direktna šteta. Analiza kreditnog portfelja pokazuje prstom direktno na korisnike kriminalnog poduhvata i postoji 100 miliona maraka domaćih korisnika koji nisu ispunili obaveze prema banci, a mogućnost naplate je izrazito niska. To je jedan od pravaca ozbiljne istrage.

Drugi pravac ozbiljne istrage je analiza isplata koje je vršila banka na račun troškova poslovanja, jer se i tu nalazi spisak korisnika koji su samo trebali da omoguće ovu nezapamćenu pljačku. I naravno, ne treba zaboraviti da potpuno narušen ugled institucija Republike Srpske zahtjeva da se u odgovarajućem krivičnom postupku utvrdi odgovornost za prikrivanje, saučesništvo i slično.

 

p.s. u 2018. Godini se mnogo kuka o novcu za navodne reforme koji ne stiže, o akcizama i svakojakim drugim teretima. O propalih 300 miliona preko samo dvije banke izgleda nije pristojno govoriti u društvu kojim vlada kriminal i korupcija.

Slaviša Raković

 

Ostavite odgovor