Bez Obrena kod Erdogana, askeru Dodiku bliži Stambol od Berlina

Milorad Dodik otputovao je u Tursku sa pobratimom Šefikom Džaferovićem, donedavno ratnim zločincem koji je, po Dodikovim tvrdnjama iznesenim prije pola godine, 7.11.2018. godine, prisustvovao ubistvu srpskih zarobljenika na Vozući i odsjecanju glave srpskom vojniku od strane mudžahedina, koje se dogodilo 14-og avgusta 1994. godine. Kako to naprasno Dodik zaboravi stradanje Srba, i putuje u Tursku na noge Erdoganu sa nekim koga je do juče smatrao ratnim zločincem, zbog koga su poslanici SNSD-a uporno napustali sjednice Predstavničkog doma PS BiH u prošlom sazivu?

Čudno je da Dodik u Stambol i Ankaru nije poveo svog seiza Obrena Petrovića, donedavno dobojskog Omer-bega, kako ga je na Dnevnoj dozi Doboja prekrstio budući konzul RTRS-a i BiH u Turskoj Siniša Kerber Mihailović? Omer-beg Petrović je prvi potpisao članstvo Doboja u Zajednici opština turskog svijeta, bio je preteča i lučonoša sadašnjeg ljubljenja skuta Erdoganu i Turcima, pa je svakao trebao biti dio Dodikove delegacije, posebno nakon preuzimanja dobojskog SNSD-a, jer bi se i Erdogan osjećao opuštenije a atmosfera na sastanku bila relaksirana. Pitanje je kako Dodik naprasno zaboravi protursku i probosansku izdajničku politiku Omer-bega Dobojskog, koji odjednom postaje veliki Srbin i patriota kako je skinuo masku prešao u SNSD i pod skute Dodiku?

Prvo što upada u oko je činjenica da tokom susreta Šefika i Dodika sa Erdoganom u Turskoj nigdje nije bilo srpske zastave, iako je donedavno veliki Srbin i patriota uporno govorio da neće prisustvovati nijednom sastanku ako iza njega ne bude srpska zastava!? Ipak Dodik se preobrazio, i prije odlaska u Vatikan na poklonjenje papi, pa je iza njega pored Otadžbine Bosne i Hercegovine bila još samo i crvena zastava sa zvjezdom i polumjesecom odnedavno bratske Turske. U Turskoj je nestao strah od neoosmanizma i širenja Turske na Balkan, čega se Dodik donedavno toliko plašio da je svoj strah prenio i na većinu građana, pričajući im priče na RTRS-u o Turcima, islamu, Aliji, Bakiru, džamijama, arlaukanju hodža, muslimanima, Islamskoj deklaraciji i džemahiriji…

Poturica Dodik poklonio se prvo grobu Mustafe Kemala Ataturka, osnivača i utemeljivača savremene Turske države, položio vijence u Mauzoleju Kemala Ataturka u Ankari,  a čak je i počasni odred turske vojske pozdravio turskim riječima „merhaba askeri“, u prevodu na srpski „zdravo vojnici“, što znači da se temeljno pripremila posjeta bratskoj Turskoj.

Tako je Dodik za kratko vrijeme ponovo doživi veliku preobrazbu, i od islamofoba kome smetaju džamije, hodže i muslimani, naprasno postao veliki Turčin koji govori turski jezik bolje od većine Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Ključna stvar zbog koje je Dodik kleknuo na koljena u Ankari je vapaj da ga Erdogan podrži i ubijedi pobratima Šefika i Bakira da se smiluju i da ga prime u novi Savjet ministara BiH, te pruži podrška putu BiH u NATO. Sam Dodik je danas nakon sastanka sa turskim predsjednikom izjavio da se Erdogan snažno zalaže za članstvo BiH u NATO i evroatlanske integracije, a Dodik je istakao kako “ Turska podržava naše napore, evro-atlanske integracije svih institucija i podržava članstvo BiH u NATO. Već smo sarađivali sa NATO-om na Mirovnom sporazumu“ iz čega se može jasno zaključiti da se Dodik nije puno suprostavljao, a možda je tražio od Erdogana da objasni Putinu kako su Dodik i SNSD primorani da prihvate MAP i put Bosne i Hercegovine u NATO savez.

Dodik je spreman na sve, ako treba nakon klecanja Ataturku i Erdoganu staviti i fes na glavu, ako će mu to omogućiti opstanak na vlasti i brojne lične privilegije. Nedavno u Berlinu, kao i na cijelom zapadu osim austrijskih ultradesničara,  Dodiku su sva vrata zatvorena, pa se zato okrenu Stambolu. Izdajnička antisrpska politika Dodika i SNSD postaje sve vidljivija i svima jasnija, a posjeta papi i Vatikanu, Erdoganu i Turskoj, skinula je i poslednji smokvin list i potpuno ogolila suludu politiku i ponašanje šizogenih struktura. Petparačke priče o referendumima, odcjepljenju, samostalnosti Srpske i ujedinjenju sa Srbijom ostale su samo kao podsjetnik na velikog populistu i demagoga, koji je spreman baš na sve, pa i da žrtvuje sopstveni narod i državu, kako bi došao i opstao na vlasti. Valjda se naivni Srbi napokon probude i osvjeste, i shvate da Milorad Dodik nije nikakav Srbin i patrita, već veliki lažov, prevarant, licemjer i manipulator, najveća nesreća koja je zadesila srpski narod u novijoj istoriji, posebno s ove strane Drine. Bujrum Srbi i patriote, šta više treba da uradi kako bi skinuli povez sa očiju i prestali da ga pratite u jamu bezdanicu, kad nas je već doveo do same ivice provalije?

RTRS danima najavljuje i veliča posjetu lažnog Oca nacije Turskoj, pretvarajući puzanje u veliki državnički potez, a na kraju se svi trebamo zapitati šta bi se dogodilo, i kakve bi tirade danima slušali o poturicama, probosancima izdajnicima i bakirovcima da su kojim slučajem Bosić, Šarović ili Govedarica kleknuli u Ankari na koljena Ataturku i Erdoganu, pozdravili na turskom jeziku odred Turske vojske, ljubili skute i zastave, puzali pred Turcima kako bi se odobrovoljio Bakir i Šefik da ih prime u Savjet ministara po ponižavajućim uslovima?

 

Nebojša Vukanović