Besramni licemjer

Premijera Dare iz Jasenovca, dirljivog filma u kome je kroz stradanje jedne porodice samo djelimično opisana velika golgota i masovno stradanje Srba i Jevreja od ustaške ruke u Jasenovcu, Pagu, Jadovnu, Kerestincu, Šurmancima, Koritima, drugim logorima, jamama i masovnim stratištima zloglasne fašističke Nezavisne Države Hrvatske, izazvao je snažne emocije kod gledalaca. Najbolji režiseri i glumci ne mogu ni približno dočarati pakao, mučenje, zvjerstva i varvarstvo ustaških logora i fabrika smrti, a šteta što film nije snimljen ranije, za vrijeme Jugoslavije, jer možda bi strahote užasa i stradanja preduprijedile rat i stradanje 90-ih.

Istorija treba da nas uči da izvučemo pouke iz teške i krvave prošlosti, da se rat, stradanje, užasi i patnje na ovim prostorima više nikada ne ponovi jer je Balkan isuviše natopljen krvlju nevinih žrtava.

Pored filma, veliki utisak na sve ostavila je nevjerovatna drskost besramnog licemjera koji je prodao i predao jasenovačku građu Hrvatima preko Amerikanaca, uvrijedio i ponizio žrtve genocida i cijeli narod ovim sramnim činom veleizdaje, a onda sinoć odglumio predstavu dirljivog nacionaliste  i patriote sa emocijama organizujući prijem za glumce filma Dara iz Jasenovca. Ne samo da je licemjer organizovao prijem, kako bi preko režimskih medija pokušao pridobiti koji jeftini populistički poen, već je sebi dao za pravo da citira Andrića i govori o slobodi i strasti za istinom, koju ubija i progoni na svakom koraku.

Potrebna je velika hrabrost, pored drskosti, da neko ko je prodao jasenovačku građu Hrvatima i decenijama otvoreno radi za hrvatske interese, sada pred premijeru filma o Jasenovcu organizuje prijem za mlade glumce ne bi li dobio neki jeftini politički poen, misleći da je njegov narod marva koja sve lako zaboravlja i ne zna sabrati 2 i 2.

Ne samo da se nikad nije pokajao i uputio javno izvinjenje naciji zbog čina veleizdaje, već je čak svoju izdaju pilatovski pravdao  licemjernim tvrdnjama da je građu predao jer Republika Srpska nije imala adekvatno mjesto za njen smještaj. Imao sam priliku da iz prve ruke od ratnog kustosa Sima Brdara saznam kako je pred kraj rata spasio građu i prebacio je u Kozarsku Dubicu, i šta se sve poslije rata dešavalo, kako se građa sada krije u depoima kako bi se od svjetske javnosti sakrili dokazi o razmjerama zločina i stradanja Srba i Jevreja u fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Niko nikada prije njega nije trgovao kostima svojih predaka i mučenika, predavao ih u ruke njihovim dželatima. Oprosti mu Bože, ne zna šta radi.

 

Nebojša Vukanović,