BDP i misterija razvoja

Piše: Slaviša Raković

Kako neprestano slušamo o postignućima reformskog zahvata i besprijekornom pregnuću vladajuće garniture koja se očituje uglanom na pozivanju na najveći rast BDP u 2016. godini u regionu, potrebno je znati i sledeće:

  1. Najveći rast u regionu – tačno. Nebo je pogledalo vlasti, ili su dobro pjevali dodole pa je rast BDP u proizvodnji energije bio oko 15% u odnosu na prethodnu godinu. No već 2017. došla je suša. Veoma razvojno i nadasve stabilno.

  2. Stope rasta od preko 6% zabilježene su redom u 2006. 2007. i 2008. godini i tada dolazi do rasta BDP od ukupno 23% u samo tri uzastopne godine. Pri tome treba naglasiti da sredstva dobijena privatizacijom Telekoma i NIRS još nemaju bilo kakve efekte u datim godinama.

  3. Od 2008. do danas stope su promjenljive. No zabrinjava jedan podatak. Dok su sve zemlje reagovale na krizu, a Republika Srpska je imala fondove privatizacije na raspolaganju, kod nas je za cijeli taj period došlo do porasta BDP od svega 15%.

  4. Ono što zabrinjava jeste tapkanje u mjestu poljopriverede koja, uz male varijacije ima konstantno manji učinak još od 2009. godine.

  1. Stabilno raste u učešću u generisanju BDP javna uprava i zdravstvo, dok sve ostale kategorije na neki način osciluju oko iste tačke.
    5.a. Oni koji sakrivaju podatke o stvarnoj dubiozi – dugu varaju se samo u jednom. Računovodstvo, ap i ono društveno nikada ne može da sakrije istinu na dugi rok, nego samo do godine do godine.

  2. Ukoliko valst misli da treba da zasnivamo svoj rast na dva elementa – rastu inostranih tržišta, napose tržišta EU, te da se uzda u dobre hidrološke prilike praćene tehničkom spremnošću energetskih obejkata, mislim da nam vlast uopšte i ne treba i da samo hranimo preskup aparat, koji i previše troši.

  3. Učinci IRB koja ima aktivu od cca. 750 miliona maraka su neprimjetni. Gubici javnog sektora privređivanja su sve primjetniji i kumuliraju se. Javne finansije rastu uprkos nikakvom učinku i stvara se pritisak za povećanje javne potrošnje. Zaduženje je u istom periodu udvostručeno bez pokazivanja efekata na rast BDP. Kamatne stope po kojima je izvršeno zaduženje veće su od stopa rasta BDP i to primjetno.

  1. Kada se tome doda da se uporno insistira na održavanju partokratske strukture koja ubija sektor privređivanja, da borbe protiv kriminala i korupcije nema čak ni na verbalnom nivou, može se ocijeniti da je vlast otela državu narodu, ali ne samo državu nego i perspektivu i nadu.

  2. Rast i razvoj mogu se generisati samo odlučnim uvidom i zahvatom u generatore rasta BDP. Promjena strukture, ali i iskorištavanje potencijala koji su u javnom domenu su izvorišta i rasta i razvoja.
    .

  3. Uloga vlasti je da mobiliše sve snage u društvu, a ne da vrši distribuciju BDP. Novca ima, ali ako ne znamo kako da ga upotrebimo, a uz to još otuđimo dobar dio raspoloživih sredstava, ne možemo očekivati da imamo na raspolaganju dovoljno novca.

 

  1. Programi štednje treba da budu usmjereni ka suzbijanju neracionalne potrošnje, od vozikanja avionima i helikopterima, nabavke preskupih automobila, nepotrebnih putovanja, do raznoraznih ugovorenih neproizvodnih usluga. Iako pojedinačno ove stavke ne izgledaju veliko, kumulativni efekat je znatno veći od 5 miliona KM koje su uzete od zaposlenih po osnovu minulog rada što se predstavlja najvećom reformom.

  2. Sistem laži i spinovanja skrenuo je pažnju sa životnih pitanja. I ne samo to, spinovanjem se fabrikuje šarena laža o reformama, dok se jedna kamarila hrani javnim nabavkama i inostranim kreditima. Uopšte, porast zaduženja je sve više usmjeren ka javnoj potrošnji, pa i u slučaju međunarodnog, razvojnog kreditiranja (sluča WB za jačanje finansijskog sektora ili za one stop shop.

13.Agenda za reforme zahtijeva veliko anagžovanje radi uočvanja i otklanjanja svih crnih rupa u sistemu. Da li je ovo teško? Pa svi zanju da smo mali, sa jedva malo više od milion stanovnika i to nije raketna tehnika ni visoka matematika. I šume i vode i zemlja mogu da nam obezbijede milione, ali moramo se pitati za šta i za koga? Hoćemo li raditi na sebi ili ćemo jednostavno reći da nismo ni Evropa ni Švedska kako to najodgovorniji političari uobičajeno izjavljuju. Ne trebaju nam strani eksperti za izvođenje ovih politika, oni nam trebaju tamo gđe rješavamo konkretne probleme, tamo gđe će nam reći da je ludost potrošiti 23 miliona za kartice zdravstvenog fonda, tamo gđe će nam reći da razvoj IT sektora zavisi od konkurencije i jednakog tretmana, tamo gđe će nam objasniti da dobri putevi budu uvijek mnogo jeftiniji od autoputeva koji se neće isplatiti ni za sto godina. Ne smijemo slušati kreditore koji višak novca po svaku cijenu utrpavaju upravo ovakvim neodgovornim vlastima, koje će naći hiljadu argumenata u prilog tvrdnji da smo malo zaduženi. Kada ih pitamo šta su postigli sa dosadašnjim zaduženjima ne žele da pominju brojeve, već objekte.

14.Zato svi treba da se založimo za RUMUNSKI scenario.(Otkako je Rumunija izvršila obračun sa preko 400 korumpiranih funkcionera, sve stope rasta su iznad svih evropskih i drugih zemalja u svijetu). Promjena režima, progon kriminalaca, odgovorna javna uprava i kompetentne i nezavisne institucije i predan rad na razvoju probudiće nadu svih slojeva društva, razbiće strah i vratiti nas na put civilizovanih društava.

Slaviša Raković

Ostavite odgovor