Ljubaznost i gostoprimstvo Banjalučana

Postoje neki gradovi u kojima se čovjek osjeća jako ugodno, lijepo i prijatno, a jedan od njih svakako je i naša prijestonica Banjaluka. Nažlost nisam u prilici da često dođem u Banjaluku, ali se gotovo svaki put prijatno iznenadim gostoprimstvom, srdačnošću, ljubaznošću i prijatnošću Banjalučana. Bilo da se radi o slučajnim prolaznicima na ulici, gostima ili osobljem nekom restoranu, kafiću, ili na nekom događaju i manifestaciji, gotovo svaki put se prijatno iznenadim srdačnošću ljudi koji ljubazno priđu da se pozdrave i upute neku toplu riječ.

Tako je bilo i prije nekoliko dana, prvo na ulici, potom u jednom pabu i na kraju u restoranu u koji sam svratio na večeru sa društvom, i u kome gazda nije nikako dozvoljavao da platim račun, želeći na taj način da izrazi poštovanje za moj rad i pisanje. Ime restorana i gazde nije važno, i bolje je da ga ne spominjem kako ne bi imao iznenadne posjete inspekcijskih i kontrolnih organa, ali još od izbora 2014. godine, kada je moja Lista predvođena profesorom Šijakovićem skoro bez ijedne tribine i promocije osvojila 2 500 glasova, želim da se javno zahvalim Banjalučinima na prijatnostima, ljubaznosti, podršci i srdačnom dočeku. Jednostrasvno se osjeti neki lijep i  prijatan osjećaj, koji se možda dodatno emotivnije doživljava zbog prijekornih pogleda, dobacivanja, uvreda i stalnih poniženja koja se mogu doživjeti u porobljenom Trebinju i Hercegovini.

 

Pored Banjaluke, posebna toplina može se osjetiti u Tesliću, Bijeljini, Palama i još nekim manjim mjestima u Republici Srpskoj, a iskreno se nadam da će moje Trebinje ili Nevesinje ukoro ponovo biti slobodni gradovi, u kojima ljudi neće biti u strah da li da nekog pozdrave, da li će imati neprijatnosti i možda čak i pozvani na salušanje ako nekog pozdrave, pogledaju u oči, ili ne daj Bože smognu hrabrosti pa popiju piće.

Nebojša Vukanović

 

Nebojša Vukanović