palpal

Banija

Banija.jpg

Banija

Prodaje se imanje! Kuća na prodaju! Povoljno prodajem imanje sa kućom i pratećim objektima… To su najčešći natpisi na obnovljenim ili još uvijek spaljenim srpskim kućama na Baniji. Plodna zemlja, čiste rijeke, nepregledan područja pod šumom, i čim kročite na područje Banije ostanete očarani prirodom i ljepotom krajolika, posebno u priobalnom pojasu uz rijeku Unu. Nažalost ovo područje, posebno krajnji jug i opštine Dvor na Uni i Kostajnica, veoma su rijetko naseljene.

Dvor na Uni prije rata imao je 15 000 stanovnika, od toga skoro 90% bili su Srbi, a danas u Dvoru i susjednoj Kostajnici živi svega nekoliko hiljada srpskih povratnika, uglavnom starijih ljudi. Mnoge kuće još su porušene i popaljene, nisu obnovljene od ratnih razaranja, a gotovo na svakoj trećoj kući u Dvoru na Uni stoji natpis „prodaje se“.. U Dvoru nema nikakvih proizvodnih pogona a nezaposlenost je ogromna. U javnoj upravi, policiji, carini, osnovnoj školi i lokalnoj administraciji uglavnom rade Hrvati a nezaposlenost srpskih povratnika iznosi skoro 100%. Poljoprivreda i stočarstvo jedini su izvor prihoda za golo preživljavanje, pa zato ne treba da se čudi što u prelijepom krajoliku na velikom prostoru živi jako mali broj stanovnika. Banija je oduvijek bila pasivno i nerazvijeno područje koje su sve države zaobilazile, a ekonomske migracije traju decenijama. Veliko stradanje i progon 1995. samo je kulminacija procesa koji traje vijekovima.

Malobrojni povratnici na Baniji, kao i ostalim dijelovima Hrvatske u kojima su do 1991. Srbi činili apsolutnu većinu stanovništva, zapostavljeni su i zaboravljeni od svih. Povratnici ćute, žive jako skromno i ne traže ništa osim pravo na život dostojan čovjeka. Srbija kao matica, kao ni Republika Srpske, nažalost ne pokazuju nikakav interes da značajnije pomognu povratnicima. Dvor na Uni udaljen je svega nekoliko kilometara od Novog Grada, slično je i sa dvije Kostajnice, i da je postoji jaka privreda u Republici Srpskoj i potreba za radnom snagom povratak na Baniju bi bio masovniji jer bi povratnicima posao u susjednoj Republici Srpskoj garantovao određenu sigurnost. Nažalost i iz Srpske se masovno iseljava stanovništvo, i mi smo toliko slabi da ne možemo pomoći sami sebi, a ne Srbima povratnicima u susjednoj Hrvatskoj.

Kordun, Bosna, Banija i Lika, to je majko tvrđe od čelika.. Ovu pjesmu pjevali su naši sunarodnici vijekovima, a nažalost danas je u Sjevernoj Dalmaciji, Lici, Kordnu, Baniji i zapadnoj Slavoniji ostalo je da živi svga nekoliko desetina hiljada, uglavnom starijih Srba.
Neke istorijske greške se teško mogu ispraviti, ali bi nakon velikog stradanja u više navrata u prošlom vijeku, Srbija trebala učiniti mnogo više napora, pružiti pomoć i podršku, i imati više sluha za svoje sunarodnike kako bi omogućila da Srbi u Hrvatskoj de facto ne budu građani drugog reda, već da imaju minimalne uslove za život dostojan čovjeka.

Nebojša Vukanović