7 u 1, univerzalac, popečitelj i prosvetitelj Luka

Sedam u jedan! Tako bi se mogao opisati univerzalni, genijalni i svestrani Luka Petrović, među narodom i saradnicima poznatiji i kao trebinjski don Laki Lučijano. On je istovremeno direktor Elektroprivrede Republike Srpske, generalni sekretar Partije, izvršni direktor Saveza opština istočne Hercegovine, predsjednik Upravnog odbora Udruženja privrednika i građana Trebinja, predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Trebinje, predsjednik Skupštine akcionara HET-a, bivši predsjednik FK Leotar, izvršni direktor Sektora za investicije HET-a, prvi čovjek javnih nabavki.. Ovaj predugački niz funkcija mogao bi se nastaviti članstvima u raznim upravnim odborima i udruženjima, ali i funkcijama koje obavlja a na kojima se formalno nalaze njegovi kumovi, marionete i poslušnici poput gradonačelnika Trebinja Mika dr Ćurića, direktora HET-a Gordana Mišeljića…

Uprkos brojnim funkcijama i obavezama, popečitelj i prosvetitelj Luka Lučijano uspjeva da bude neformalni direktor i rukovodilac osnovnih i srednjih škola u Hercegovini, i određuje ko će biti profesor, čistačica, psiholog, pedagog, vozač učitelj. Namješteni konkursi su farsa, jer posao u školi dobijaju oni koje Luka odabere, po partijskoj liniji, ličnim interesima i ukusima. Nažalost uglavnom negativno selektuje, kao i u svim ostalim sferama u kojima ima ključnu riječ, i bira najlošije, širokobriješke i mostarske đake, koji ovlaš preko noći dolaze do diploma, a onda preko partijske knjižice do posla.

Beogradski đaci, vrhunski studenti javnih fakulteta u Republici Srpskoj, najčešće su prvi ispod crte i nedostajalo im je pola (Lukinog) boda da prođu, dobiju školovanjem i radom zasluženi posao i hljeb u ruke. Direktori škola, uglavnom moralne amebe, partijski aparatčici i marionete u njegovim rukama, samo stave potpis na njegovu odluku i tako pokušavaju dati neki privid zakonitosti i legitimiteta mafijaškim poslovima. Posledice negativne selekcije su ogromne i trajne, jer će partijski neškolovani učitelji i neznalice uništiti generacije koje dolaze! Partija voli takve, jer je neobrazovanim lako manipulisati, pa Luka spaja ugodno sa korisnim, a zanimljivo da je i svoju suprugu, inače sestru Ilije Tamindžije, takođe ubacio u Gimnaziju na namještenom konkursu.

I to nažalost nije sve. Iako je zloupotrebama i pljačkom države stekao ogromno bogatstvo, koje pokušava da sakrije kao zmija noge, pohlepni popečitelj nikako da zadovolji svoje velike potrebe i želje, pa bi se, preko povezanih lica i firmi, bavio i ugostiteljstvom, hotelijerstvom, građevinarstvom, opremanjem… Cilj mu je da uguši, poklopi i kontroliše sve, i bude neprikosnoveni gospodar života i smrti u Hercegovini! Onomo(on) odlučuje o svemu i poput vegete miješa se u sve, od toga ko će dobiti koliki tender, koliko dati Luki a koliko Partiji, do toga ko će biti čistačica i učiteljica.

Nakon što je preko braće Mastilović kupio Herceg televiziji, u istoj šemi uskoro otvara restoran iz sjenke na obalama Trebišnjice, a namjerava da čak otvori i firmu za postavljanje parketa i izvođenje radova u enterijeru!? Prema mojim saznanjima već je razrađena šema za otvaranje nove firme, a partnerstvo se dogovara sa sinom Nikole Špirića, koji će biti paravan za razrađene poslove! Malo mačku teleća glava pa hoće još! Takođe sprema sječu gradskog parka i otvaranje „Petrol“ pumpe, o čemu ću detaljnije pisati uskoro…

Svaka riječ i komentar su suvišni, ali bilo bi dobro da se Luka umije hladnom vodom, pokuša da obuzda, urazumi i dođe sebi, dok još ima kome. Posebno na miru treba da ostavi prosvetne radnike i dozvoli im da časno rade odgovoran posao, selektujući najbolje, a ne da dovodi neškolovane i nesposobne marionete koje će uništiti generacije i ostaviti trajne posledice.

 

Nebojša Vukanović