45 minuta za Kosovo

Kosovska-Mitrovica-referendum.jpg

45 minuta za Kosovo

Sutra se održavaju novi izbori na Kosovu, a po prvi put i u većinski srpskom sjevernom dijelu Kosova izbore organizuje Centralna izborna komisija Kosova sa sjedištem u Prištini. Pritisak koji se poslednjih mjeseci vrši na preostale malobrojne Srbe na Kosovu da izađu na izbore, i mimo svoje volje de fakto priznaju vlast Prištine, samo je jedno u nizu velikih iskušenja kroz koje narod prolazi već decenijama i vijekovima. Vjerovatno da samo napaćeni narod koji tamo živi zna kroz šta su sve morali proći kosovski Srbi i njihovi preci da bi opstali na podneblju na kome se nalazi korjen srpske kulture, državnosti, tradicije i duhovnosti. Ipak vjerujem da je nerazumjevanje, nedovoljna podrška i pomoć iz matice bila kroz istoriju teža i bolnija od svih nasrtaja okupatora i albanskih ekstremista.
I poslednji pritisci vlasti u Srbiji na Srbe u Mitrovici i sjeveru Kosova da mimo svoje volje izađu na izbore i daju legitimitet albanskim institucijama veoma su bolni, i oni dezavuišu i demorališu preostale Srbe da se u teškim uslovima i dalje bore za opstanak na svojim vjekovnim ognjištima. Srbima koji ne žive na Kosovu posebno je zaparao uši zahtjev potpredsjednika Vlade i lidera najjače partije Aleksandra Vučića, upućen međunarodnim snagama, da dozvole njegovim policijskim snagama da uđu na sjever Kosova na 45 minuta i zavedu red. Ne znam da li je g-din Vučić planirao da lično ode na Kosovo i zavede red, i da li bi kojim slučajem ponio sa sobom i arapsku sablju koju su on i Vojislav Šešelj dobili od Sadama Huseina tokom posjete Iraku 2001. godine, ali sigurno je da srpska policija ima mnogo važnija posla od batinanja svojih sunarodnika u Kosovskoj Mitrovici. Nezavisne istrage i istorija pokazaće da li su „srpski ekstremisti“ porušili glasačke kutija na kojima je bio grb samoproglašenog Kosova, ili su to uradile i iscenirale neke tajne službe kako bi Srbe okrivili za tobožnje nasilje, ali mali incident u kome nije bilo povrijeđenih ne zaslužuje veliku akciju i intervenciju policijskih snaga.
Ako srpska policija nije reagovala i mirno je posmatrala martovsko nasilje i pogrom svog naroda na Kosovu, napade u Goraždevcu, Prištini, Gračanici i Mitrovici, onda me čudi otkud sada namjere da policija interveniše, tuče svoje građane, demonstrira silu i zavodi red zbog rušenja glasačkih kutija koje su počinili za sada nepoznati počinioci. Ako već zbog evropskih integracija, viših interesa ili pritiska velikih sila vlast u Srbiji ne može ili neće značajnije da pomogne svojim sunarodnicima koji žele da ostanu da žive u otadžbini za koju stradaju vijekovima, onda majka ne bi bar trebala da im odmaže, prijeti i tjera ih da prisilno izađu na izbore koje raspisuje Priština i tako daju legitimitet samoproglašenim albanskim institucijama na Kosovu.
Ako hoće da radi, ima srpska policija daleko važnija posla, i mnogo je bolje da je policija intervenisala 45 minuta na poslednjem derbiju i drugim utakmicama, da je tukla i hapsila huligane, nasilnike i kriminalce na drugim mjestima, a Srbe na Kosovu neka ostave na miru ako iz objektivnih okolnosti ne mogu da im pruže adekvatnu zaštitu. Umjesto da ih tučemo 45 minuta, svaki Srbin trebao bi da izdvoji bar 45 minuta vremena i uradi neku simboličnu korisnu stvar za sunarodnike koje nažalost malo ko razumije, i koji se lavovski bore za svoju zemlju i naciju.
Osim divljenja, poštovanja i riječi podrške na istrajnoj borbi u teškim uslovima, koju Srbi na Kosovu u najmanju ruku zaslužuju, nažalost malo je mogućnosti da se konkretnije i značajnije pomogne sunarodnicima na mnogostradalnom Kosovu. Nadam se da će ponovljeni izbori u nedelju proći mirno, i da će Srbi sa Kosova uspjeti uspješno da prevaziđu još jedno u nizu velikih iskušenja, i da će prkoseći svima uspjeti da ostanu i opstanu na svetoj srpskoj zemlji i vjekovnim ognjištima.

Nebojša Vukanović